Vinko Martinović “Štela” je rođen 21. rujna 1963. u Mostaru. Tokom rata, bio je zapovjednik HOS-a u Mostaru tokom 1992. godine, a kasnije je prešao u Kažnjeničku bojnu, gdje je bio komandant podjedinice ATG “Mrmak”, čije je ime kasnije promijenjeno u “Vinko Škrobo”.
Od aprila 1993. do januara 1994. trajao je oružani sukob između bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana. U tom period su šripadnici HVO-a izvršili rasprostranjen i sistematski napad na muslimansko civilno stanovništvo u Mostaru, Sovićima i Doljanima. Kuće bosanskih Muslimana na tom području su spaljene; džamije su sistematski uništavane kako bi se spriječilo Muslimane da se vrate. Zatočenički centri su otvarani širom tog područja u koje su bili zatvarani i Muslimani civili i vojnici, koji su često bili izvrgnuti ponižavajućem i brutalnom zlostavljanju. Kampanja protiv muslimanskog stanovništva na tom području dosegla je vrhunac nakon napada na Mostar početkom maja 1993. Nakon neprijateljstava, civili bosanski Muslimani su istjerani iz zapadnog Mostara. Grupe vojnika noću su silom izbacivale obitelji civila bosanskih Muslimana iz njihovih stanova ne dopuštajući im da išta ponesu sa sobom. Teror je natjerao bosanske Muslimane da napuste svoje domove i sklone se na istočnoj obali. Dok je zapadna obala rijeke u potpunosti očišćena od Muslimana, životni uslovi na istočnoj obali su se znatno pogoršali zbog rastućeg broja protjeranih civila. Nadalje, opskrba vodom i strujom je obustavljena, a humanitarnim organizacijama je sedmicama bio onemogućen pristup. Također nije bilo pristupa ključnim javnim sluţbama, kao što je bolnica, jer su se nalazile u zapadnom Mostaru.
ULOGA VINKA MARTINOVIĆA ZA VRIJEME SUKOBA
Vinko Martinović se 1992. godine priključio Hrvatskim obrambenim snagama (HOS) i postao zapovjednik. Od najkasnije sredine maja 1993. bio je zapovjednik grupe 2 vojnika koji su držali položaje na liniji sukoba u Mostaru. Bio je zapovjednik ATG-a Vinko Škrobo, jedinice u sastavu KB-a.
PROGONI I ZATVARANJA– MOSTAR
Dana 9. maja 1993., Martinović je bio odgovoran za i osobno je sudjelovao u sakupljanju civilnog muslimanskog stanovništva u Mostaru i za njihovo protivpravno premještanje i zatvaranje u Heliodromu. Žene, djeca i stariji ljudi su zastrašivani i tjerani iz svojih domova pod prijetnjom oružja, uz udarce vojničkih kundaka. Nakon toga, mnogi stanovi su opljačkani.
PROTIVPRAVNI RAD – MOSTAR I ŠIROKI BRIJEG
Vinko Martinović je tokom 1993. godine koristio ratne zarobljenike za kopanje rovova, građenje fortifikacija od vreća s pijeskom i nošenje ranjenih ili ubijenih vojnika. Dana 17. septembra 1993., Martinović je prisilio četiri zatočenika da se odjenu kao vojnici, nose drvene puške i stoje na liniji neprijateljske vatre, čineći na taj način od njih žive štitove za vojnike HVO-a. Takav rad je uzrokovao teške duševne i tjelesne patnje ili povrede zarobljenika.
ZATVARANJE I NEČOVJEČNO POSTUPANJE
Nakon što su zarobljeni vojnici Armije RBiH odvedeni iz zgrade “Vranice”, prebačeni su 10. maja 1993. godine iz Duhanskog instituta u Mostaru u policijsku stanicu u Širokom Brijegu autobusom pod nadzorom vojnika Juke Prazine. Dok su čekali van zgrade stanice, jedan policajac je fizički napao jednog od zatočenika. Jedan zatočenik je pretrpio udarce prije nego što su zatvorenici odvedeni u ćelije u podrumu. U policijskoj stanici Romeo Blažević, Ernest Takač i Ivan Čikota brutalno su zlostavljali nekoliko zatočenika. Romeo Blažević i Ernest Takač palicama i pištoljima su teško pretukli jednog zatočenika. Tokom vikenda, isti je ponovo bio žrtva nasilja kada su ga četvorica ili petorica vojnika izvukli iz ćelije, tukli u predjelu bubrega, prisilili ga na izvođenje sklekova i dodatno zlostavljali. Jedan od vojnika, koji ga je ranije pretukao, uperio je pištolj u njeg i opalio, ali je pištolj bio prazan.
Jedan zatočenik je iz policijske stanice premješten u duhansku stanicu u Širokom Brijegu, te u toj stanici ostaje zatočen otprilike mjesec dana. Također, neki zatočenici su prethodno prebačeni iz Ljubuškog u Duhansku stanicu.
UBISTVA – (HELIODROM) MOSTAR
Vinko Martinović učestvovao je u ubistvu Nenada Harmandžića. Harmandžić je odveden iz logora Heliodrom u bazu Martinovića 12. ili 13. jula 1993., gdje je brutalno pretučen i zlostavljan prije nego što je ubijen puščanim metkom ispaljenim kroz obraz.
Prvobitna optužica protiv Vinka Martinovića je podignuta 21. decembra 1998. godine.
Izmijenjena optužnica potvrđena je 28. novembra 2000., izmijenjena je tačka 5 (kršenje zakona i običaja ratovanja prema članu 3 Statuta) na način da je dodana referenca na Član 52 Treće Ženevske konvencije koja zabranjuje opasan ili ponižavajući rad. Druga izmijenjena optužnica potvrđena je 16. oktobra 2001.
Vinko Martinović je uhapšen 9. augusta 1999. od strane hrvatskih vlasti, a istog dana je premješten u pritvorske prostorije MKSJ. Vinko Martinović se izjasnio po svim tačkama optužbe da nije kriv.
STATISTIČKI PODACI
Broj sudskih dana – 161
Broj svjedoka optužbe – 84
Broj svjedoka odbrane Naletilić – 27
Broj svjedoka koje su pozvala vijeća -0
Broj dokaznih predmeta optužbe – 963
Broj dokaznih predmeta odbrane – 81
Broj dokaznih predmeta vijeća – 0
SUĐENJE
Vinko Martinović je osuđen za:
Vinko Martinović je podnio žalbu na presudu i kazne 29. aprila 2003. godine. Dana 3. maja 2006., Žalbeno vijeće izreklo je presudu kojom je potvrdilo kaznu zatvora u trajanju od 18 godina koju je izreklo Pretresno vijeće.
Dana 9. maja 2008. godine , Vinko Martinović je prebačen u italiju na izdržavanje kazne.
Dana 16. decembra 2011. (odluka objelodanjena 9. januara 2012.), Martinoviću je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu.
Haški osuđenik
Po potjernici Hrvatske u Mostaru uhapšen Vinko Martinović Štela
11.08.2021.
Martinović je odslužio 18-godišnju kaznu zatvora zbog ratnih zločina (Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL)
11.08.2021.
Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) danas su u Mostaru uhapsili Vinka Martinovića Štelu za kojim je bila raspisana potjernica iz Hrvatske zbog ubistva Jasmine Đukić u Mostaru 1996. godine, potvrđeno je za Klix.ba.
Martinović je od 2016. godine bio nedostupan hrvatskom pravosuđu jer je uspio pobjeći iz zemlje svega nekoliko sati prije izricanja presude. Hrvatska je tada raspisala međunarodnu potjernicu, a Martinović ima i državljanstvo BiH i Hrvatske.
Prošle godine Vrhovni sud Republike Hrvatske povisio je na 10 godina kaznu haškom osuđeniku Vinku Martinoviću Šteli proglašenom krivim zbog ubistva Jasmine Đukić 1996. godine u Mostaru. Nakon što je prvobitno dobio sedam godina zatvora, tužilaštvo se žalilo i tražilo strožiju kaznu.
Nakon čak četiri ponovljena suđenja Martinoviću je dokazana krivica da je s pripadnicima svoje jedinice, mostarske ispostave tzv. “Kažnjeničke bojne”, u martu 1996. upao u stan Jasmine Đukić na zapadnoj, većinski hrvatskoj strani Mostara. Vlasnicu su ubili kako bi se domogli njenog stana, a nekretninu su kasnije prodali.
Prije toga Martinović je odslužio kaznu od 18 godina zatvora na koliko ga je Haški sud osudio zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994. godine. U zatvoru je proveo dvije trećine kazne, te je u januaru 2012. pušten na slobodu.
Međutim, protiv njega je, tada na snazi međunarodna tjeralica raspisana po nalogu zagrebačkog Županijskog suda, na kojem je još od 1998. optužen za ubistvo žene u Mostaru.
Martinović je te godine za ubistvo Jasmine Đukić bio nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora, a suoptuženi Dragan Raspudić zvan Guja na sedam godina. Uoči čitanja presude, Martinović je rekao da je u optužnici jedino istinito njegovo ime i prezime.
Vrhovni sud Republike Hrvatske pet dana prije Martinovićeva izručenja Haškom sudu u augustu 1999. ukinuo presudu i slučaj vratio na ponovno suđenje. U međuvremenu je Raspudić za ubistvo Jasmine Đukić pravomoćno osuđen na 10-godišnju zatvorsku kaznu, koju je odslužio.