Vidoje Blagojević je rođen 22. juna 1950. godine u Bratuncu. U JNA je imao čin potpukovnika. Dana 1. juna 1992. godine Blagojević je postao komandant Zvorničke brigade VRS. Kasnije je bio u štabu Drinskog korpusa VRS, a nekoliko mjeseci je 1993. godine vršio dužnost načelnika štaba zamjenika komandanta Bratunačke brigade. U maju 1995. godine je imenovan za komandanta Prve bratunačke lake pješadijske brigade (Bratunačka brigada). Za vrijeme napada VRS na zaštićenu zonu Srebrenicu bio je pukovnik i komandant Prve bratunačke lake pješadijske brigade. Njegova brigada je učestvovala u zauzimanju srebreničke enklave. U zoni odgovornosti Bratunačke brigade je bio prisutan najmanje do 17. jula 1995. godine, a komandant ove brigade je ostao do sredine 1996. godine. Kada je uhapšen u avgustu 2001. godine, radio u Generalštabu VRS.
Nakon izbijanja oružanog sukoba u Republici Bosni i Hercegovini u proljeće 1992. godine vojne i paravojne srpske snage napale su i okupirale gradove, mjesta i sela u istočnom dijelu zemlje, uključujući i Zvornik i učestvovale u kampanji etničkog čišćenja koja je imala za posljedicu masovni bijeg civila, Muslimana, u enklave Srebrenica, Goražde i Žepa. Opština Srebrenica je prije rata bila pretežno muslimanska. Srebrenica se nalazi u istočnoj Bosni i Hercegovini blizu granice sa Srbijom. Dana 19. novembra 1992. godine general Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba VRS-e, izdao je Direktivu br. 4. u kojoj nalaže Drinskom korpusu nalaže da neprijatelju treba: “nanositi što veće gubitke i prisiliti ga da s muslimanskim stanovništvom napusti prostore Birača, Žepe i Goražda. Dana 16. aprila 1993. godine Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija usvojio je Rezoluciju br. 819 i proglasio Srebrenicu i okolinu Srebrenice “zaštićenom zonom u kojoj ne smije biti nikakvih oružanih napada niti drugih sukoba.” Dana 8. marta 1995. godine Vrhovna komanda Oružanih snaga Republike Srpske izdala je Direktivu br. 07 u kojoj je predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadzić, VRS-u (konkretno Drinskom korpusu VRS-a) naložio da izvrše potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe i svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvore uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi.” Dana 2. jula 1995. godine u zapovijesti za aktivna borbena dejstva kojom se naređuje napad na srebreničku enklavu, general Milenko Živanović je naredio da se napadom na enklavu mora postići da se ona “suzi na gradsko područje”. Dana 6. jula 1995. ili približno tog datuma, jedinice Drinskog korpusa granatirale su Srebrenicu i napale posmatračke punktove Ujedinjenih nacija unutar enklave na kojima su bili Nizozemci. Između 6. i 11. jula 1995. godine VRS je napala Srebrenicu i preuzela kontrolu nad Srebrenicom. U narednim danima, razni elementi VRS-a zatočili su i zarobili i po prijekom postupku pogubili i pokopali više od 7000 muškaraca i mladića bosanskih Muslimana iz enklave Srebrenice, a žene, djecu i starije osobe prevezli su autobusima van Srebrenice. Ovaj udruženi zločinački poduhvat začeli su i zamislili general Ratko Mladić i drugi 11. i 12. jula 1995. godine, a sproveli i izvršili pripadnici snaga VRS-e i MUP-a. Među članovima ovog udruženog zločinačkog poduhvata bili su: general Ratko Mladić, komandant VRS-e; general Milenko Živanović, komandant Drinskog korpusa; general Radislav Krstić, načelnik štaba/zamjenik komandanta do oko 13. jula 1995. godine, a od tog trenutka komandant Drinskog korpusa; pukovnik Ljubiša Beara, načelnik bezbjednosti Glavnog štaba VRS-e; pukovnik Vujadin Popović, pomoćnik komandanta za bezbjednost Drinskog korpusa; Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade, pukovnik Vinko Pandurević, komandant Zvorničke brigade; Dragan Jokić, načelnik inženjerije Zvorničke brigade, Dragan Obrenović zamjenik komandanta i načelnik štaba Zvrničke brigade; Momir Nikolić, pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade i razni drugi pojedinci te vojne i policijske jedinice.
Između 6. i 11. jula 1995. godine VRS je napala Srebrenicu i preuzela kontrolu nad “zaštićenom zonom” Srebrenicom. Nakon toga su srpske snage zatočile i ubile hiljade muškaraca Muslimana, a žene, djecu i starije osobe su prevezle autobusima van Srebrenice. Ovaj predmet koncentriše se prije svega na ulogu koju su u tim događajima imale Bratunačka i Zvornička brigada Drinskog korpusa VRS-a i, konkretno, na tadašnja dva oficira tih brigada, pukovnika Vidoja Blagojevića i majora Dragana Jokića.U odnosu na genocid Vidoje Blagojević je pomogao i podržao planiranje, pripremu i izvršenje ovih zločina. Vidoje Blagojević podliježe krivičnoj odgovomosti i kao komandant za radnje svojih podređenih, ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju da počine te radnje ili da su ih činili, a on nije preduzeo potrebne i razumne mjere da te radnje spriječi ili da kazni njihove počinioce. Vidoje Blagojević i Dragan Jokić, zajedno s drugim starješinama i jedinicama VRS-a i MUP-a, bili su članovi i svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, zajednički cilj kojeg je bio: žene i djecu prisilno premjestiti iz srebreničke enklave u Kladanj, 12. i 13. jula 1995 godine; te zarobiti, zatočiti, po prijekom postupku strijeljanjem pogubiti, pokopati i nanovo zakopati hiljade Muslimana, muškaraca i mladića od 16 do 60 godina iz srebreničke enklave, u periodu od 12. jula 1995. do 19. jula 1995. ili približno do tog datuma. Posljednje poznato pokapanje srebreničkih žrtava bilo je 19. jula 1995. ili približno tog datuma u Glogovi. Početni plan je bio da se po prijekom postupku pogubi više od 1000 bosansko-muslimanskih muškaraca i mladića od 16 do 60 godina, izdvojenih iz grupe bosanskih Muslimana u Potočarima 12. i 13. jula. Dana 12. jula, taj plan je proširen i na pogubljenje po prijekom postupku preko 6000 muškaraca i mladića od 16 do 60 godina zarobljenih iz kolone muškaraca Muslimana koji su bježali iz srebreničke enklave, u periodu od 12. jula do približno 19. jula 1995. godine. Većina tih muškaraca i mladića iz kolone zarobljena je 13. jula 1995. godine na cesti Bratunac-Milići. Dana 11. jula 1995. godine četiri jedinice MUP-a stavljene su pod kontrolu VRS-a. Kao pomoćnik komandanta (načelnik) za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade, Momir Nikolić je bio direktno podređen Vidoju Blagojeviću, komandantu Bratunačke brigade, koji je pak bio direktno podređen generalu Radislavu Krstiću, komandantu Drinskog korpusa.
Nakon napada na enklavu Srebrenica, 20 000 do 30 000 bosanskih Muslimana pobjeglo je u Potočare, selo u sjeveroistočnom dijelu enklave, gdje je Holandski bataljon Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija imao svoju komandu. Holandski bataljon se nije mogao nositi s ovim masovnim prilivom izbjeglica. Nije imao dovoljne zalihe hrane, vode ili lijekova za izbjeglice, jer je VRS prethodnih mjeseci sprečavala prolaz konvoja pomoći. Pregovori između Ratka Mladića, komandanta VRS-e i Holandskog bataljona u noći 11. jula i ujutro 12. jula rezultirali su dogovorom da VRS transportuje mulimansko civilno stanovništvo iz enklave na teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). Vijeće je konstatovalo da su Muslimani u Potočarima bili izloženi okrutnom i nečovječnom postupanju. Neki od Muslimana su u Potočarima bili izvrgnuti teškom premlaćivanju. Nisu imali dovoljno prostora, hrane ni vode i bili su izloženi ekstremnim oblicima ponižavanja. Muškarci su odvojeni od ostatka svojih porodica. Vijeće je takođe konstatovalo da su Muslimani ubijani u Potočarima. Vijeće je takođe konstatovalo da su muslimanske žene, djeca i starci prisilno premješteni iz Potočara na teritoriju pod kontrolom Muslimana. Zbog humanitarne krize koja je zahvatila Potočare-a koju su stvorile srpske snage, uključujući i Bratunačku brigadu i atmosferu terora koja je zavladala Potočarima, posebno u noći 12. jula 1995. godine, muslimansko stanovništvo i sam Holandski bataljon nisu imali drugog izbora već da se prebace na drugo mjesto, gdje mogu biti osigurani njihova bezbjednost, dobrobit i sam opstanak. Kolona od oko 10 000 do 15 000 izbjeglica Muslimana pokušala je pobjeći iz enklave u noći 11. jula s ciljem da se probiju do teritorije pod kontrolom Muslimana u okolini Tuzle. U koloni su najvećim dijelom bili dječaci i muškarci od 16 do 65 godina. Tokom narednih dana, više od 7000 muškaraca bosanskih Muslimana je zarobljeno, zatočeno i prebačeno na mjesta pogubljenja u opštinama Bratunac i Zvornik, gdje su ubijeni. Prva faza ove operacije protiv muškaraca Muslimana uključivala je njihovo zatočenje u Bratuncu u noćima 12. i 13. jula 1995. godine. Blagojević je bio prisutan u Bratuncu oba ta dana. Muškarci koji su prisilno odvojeni od svojih porodica u Potočarima, kao i muškarci koji su zarobljeni tokom pretresa terena, prebacivani su autobusom u Bratunac. Ovi muškarci su bili zatočeni ili u autobusima ili u zgradama školskog centra “Vuk Karadžić”. Gradić Bratunac bio je tako prepun muškaraca Muslimana. Dok je većina muškaraca zarobljenih u koloni dovedena u Bratunac, 13. jula su muškarci bosanski Muslimani, koji su zarobljeni i držani na livadi Sandići, bili prisiljeni ili da krenu pješke ili su bili prebačeni autobusima do obližnjeg skladišta u Kravici, koje se nalazi na glavnom putu Bratunac–Konjević Polje, u opštini Bratunac. Najmanje 1000 muškaraca koji su bili zatočeni u skladištu Kravica ubijeno je u noći 13. jula, kad su snage bosanskih Srba otvorile vatru iz automatskog oružja direktno u skladište. Ujutro 14. jula, konvoj od oko 30 autobusa punih muškaraca bosanskih Muslimana krenuo je iz Bratunca za Zvornik. Pripadnici Bratunačke brigade bili su pratnja ovom konvoju. Muškarci bosanski Muslimani odvedeni su u različite privremene zatočeničke centre u opštini Zvornik, uključujući školu u Grbavcima, školu u Petkovcima i školu u Pilici. Između 14. i 16. jula, tim ljudima su stavljani povezi na oči, trpani su u autobuse i prebacivani u obližnja polja gdje su, grupa za grupom, nemoćni i prestrašeni muškarci Muslimani bile pogubljeni. Polja u Orahovcu, brana Petkovci i vojna ekonomija Branjevo bili su bukvalno polja smrti posijana leševima muškaraca bosanskih Muslimana. Dom kulture u Pilici bio je natrpan do krajnosti s približno 500 muškaraca bosanskih Muslimana. Ovaj zatočenički objekat pretvorio se u mjesto pogubljenja 16. jula. Dok su se muškarci pokušali zaštititi tako što su čučnuli u uglove zgrade ili bili prisiljeni da stoje na bini Doma kulture, vojnici VRS-a pucali su iz automatskog oružja i bacali bombe u zgradu.
UBISTVA
Više od 7000 muškaraca bosanskih Muslimana je zarobljeno, zatočeno i prebačeno na mjesta pogubljenja u opštinama Bratunac i Zvornik, gdje su ubijeni. Prva faza ove operacije protiv muškaraca Muslimana uključivala je njihovo zatočenje u Bratuncu u noćima 12. i 13. jula 1995. godine. Blagojević je bio prisutan u Bratuncu oba ta dana. Muškarci koji su prisilno odvojeni od svojih porodica u Potočarima, kao i muškarci koji su zarobljeni tokom pretresa terena, prebacivani su autobusom u Bratunac. Ovi muškarci su bili zatočeni ili u autobusima ili u zgradama školskog centra “Vuk Karadžić”. Gradić Bratunac bio je tako prepun muškaraca Muslimana. Vojna policija Bratunačke brigade je čuvala zatočenike, osiguravajući time kontinuiranu kontrolu snaga bosanskih Srba nad ovim ljudima. Dok je većina muškaraca zarobljenih u koloni dovedena u Bratunac, 13. jula su muškarci bosanski Muslimani, koji su zarobljeni i držani na livadi Sandići, bili prisiljeni ili da krenu pješke ili su bili prebačeni autobusima do obližnjeg skladišta u Kravici, koje se nalazi na glavnom putu Bratunac–Konjević Polje, u opštini Bratunac. Najmanje 1000 muškaraca koji su bili zatočeni u skladištu Kravica ubijeno je u noći 13. jula, kad su snage bosanskih Srba otvorile vatru iz automatskog oružja direktno u skladište. Ujutro 14. jula, konvoj od oko 30 autobusa punih muškaraca bosanskih Muslimana krenuo je iz Bratunca za Zvornik. Pripadnici Bratunačke brigade bili su pratnja ovom konvoju. Muškarci bosanski Muslimani odvedeni su u različite privremene zatočeničke centre u opštini Zvornik, uključujući školu u Grbavcima, školu u Petkovcima i školu u Pilici. Između 14. i 16. jula, tim ljudima su stavljani povezi na oči, trpani su u autobuse i prebacivani u obližnja polja gdje su, grupa za grupom, nemoćni, prestrašeni muškarci bosanski Muslimani bili pogubljeni. Polja u Orahovcu, brana Petkovci i vojna ekonomija Branjevo bili su bukvalno polja smrti posijana leševima muškaraca Muslimana. Dom kulture u Pilici bio je natrpan s približno 500 muškaraca Muslimana. Ovaj zatočenički objekat pretvorio se u mjesto pogubljenja 16. jula. Dok su se muškarci pokušali zaštititi tako što su čučnuli u uglove zgrade ili bili prisiljeni da stoje na bini Doma kulture, vojnici VRS pucali su iz automatskog oružja i bacali bombe u zgradu.
Prvobitna: 30. oktobar 1998. godine; izmijenjena: 27. oktobar 1999. godine; izmijenjena
i spojena: 26. maj 2003. godine. Prvobitna optužnica protiv Blagojevića potvrđena je 30. oktobra 1998. i ostala je zapečaćena do njegovog hapšenja. Izmijenjena spojena optužnica podnesena je 27. maja 2002. godine i njom su se optuženi teretili kako slijedi:
Blagojević, na osnovu individualne krivične odgovornosti i krivične odgovornosti nadređenog za:
Tačke optužnice:
STATISTIČKI PODACI
Broj sudskih dana – 145
Broj svjedoka optužbe – 85
Broj dokaznih predmeta optužbe – 876
Broj svjedoka odbrane – 76
Broj dokaznih predmeta odbrane – 364
PRETPRETRESNI POSTUPAK
Dragan Obrenović je takođe bio optužen u vezi s događajima nakon pada Srebrenice. Dana 11. septembra 2001. podnesen je zahtjev za spajanje optužnica protiv Vidoja Blagojevića, Dragana Jokića i Dragana Obrenovića. Nakon donošenja usmene odluke od 15. januara 2002. godine Pretresno vijeće je naložilo da optužnice protiv trojice optuženih budu spojene, a 22. januara 2002. godine podnesena je izmijenjenu optužnica u kojoj su spojeni predmeti protiv trojice optuženih. Dana 26. marta 2002. godine potvrđena je optužnica protiv Momira Nikolića za krivična djela u vezi s događajima u Srebrenici. Dana 3. aprila 2002. podnesen je Zahtjev za spajanje predmeta protiv Nikolića s predmetom protiv Blagojevića, Jokića i Obrenovića. Dana 17. maja 2002. godine Pretresno vijeće je donijelo odluku da se protiv Blagojevića, Obrenovića, Jokića i Nikolića podigne zajednička optužnica i da im se zajedno sudi. Dana 6. maja 2003. godine Tužilaštvo je podnijelo “Zajednički zahtjev za razmatranje Sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici između Momira Nikolića i Tužilaštva”. Dana 20. maja 2003. godine Tužilaštvo je podnijelo zahtjev za razmatranje Sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici između Obrenovića i Tužilaštva.
Vidoje Blagojević je osuđen za saučesništvo u genocidu. Iako nije utvrđeno da je on imao posebnu namjeru da uništi, u cjelini ili djelimično, neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku grupu, utvrđeno je da je on pomagao i podržavao osobe koje su to činile, znajući da je takvo uništavanje namjera krivičnih djela čije je počinjenje pomogao. Krivično djelo progona je takođe naročito teško zbog toga što obuhvata brojna djela počinjena s diskriminatorskom namjerom. U vezi s Vidojem Blagojevićem, Pretresno vijeće konstatuje da on nije bio među glavnim učesnicima u počinjenju zločina. Pretresno vijeće je konstatovalo da su komandanti iz Glavnog štaba i MUP-a odigrali ključnu ulogu u osmišljavanju i provođenju zajedničkog plana da se poubija na hiljade muškaraca bosanskih Muslimana, te da se prisilno premjesti preko 30 000 bosanskih Muslimana, a da se doprinos Vidoja Blagojevića počinjenju zločina sastojao u pružanju značajne pomoći u prisilnom premještanju. Praktična pomoć koju je on pružio u značajnoj mjeri je uticala na počinjenje zločina genocida.
Pretresno vijeće je proglasilo Vidoja Blagojevića krivim za sljedeća krivična djela:
i izreklo mu kaznu zatvora od 18 godina.
Po završetku izvođenja dokaza Tužilaštva 2. marta 2004. godine Blagojević i Jokić su podnijeli odvojene zahtjeve za donošenje oslobađajuće presude u odnosu na sve tačke optužnice na osnovu pravila 98bis. Dana 5. aprila 2004. godine Pretresno vijeće je izreklo Blagojeviću oslobađajuću presudu po tačkama 2 do 4 optužnice (istrebljenje; ubistvo kao zločin protiv čovječnosti i ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja), u onoj meri u kojoj se odnose na navode o njegovoj individualnoj krivičnoj odgovornosti
za planiranje, podsticanje, naređivanje i počinjene krivičnih djela. Pretresno vijeće je, nadalje, Blagojeviću izreklo oslobađajuću presudu po tačkama 5 i 6 optužnice (progoni; nehumana djela), u onoj mjeri u kojoj se odnose na njegovu individualnu krivičnu odgovornost za planiranje, poticanje i naređivanje zločina.
Tužilaštvo je podnijelo žalbeni podnesak 9. maja 2005. godine. Blagojevićev žalbeni podnesak podnesen je 20. oktobra 2005. godine. Rasprava o žalbi održana je 5. i 6. decembra 2006. godine. Dana 9. maja 2007. godine Žalbeno vijeće je donijelo presudu kojom je smanjilo kaznu za Blagojevića na 15 godina zatvora.
Blagojević je 25. januara 2008. godine prebačen u Norvešku na izdržavanje kazne. U kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Dana 3. februara 2012. godine Blagojeviću je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu, koje je stupilo na snagu 22. decembra 2012. godine.
https://www.fokus.ba/vijesti/bih/osudjeni-za-srebrenicu-zrtve-ogorcene-novim-zivotom-zlocinaca/785440/
Osuđeni za Srebrenicu: Žrtve ogorčene novim životom zločinaca
Za genocid i zločine počinjene u Srebrenici osuđena su ukupno 43 nekadašnja pripadnika vojske i policije Republike Srpske na više od 600 godina zatvora i tri doživotne robije. Mnogi su se nakon odsluženja kazne vratili životima-neki u Srebrenicu i BiH, a drugi u Srbiju-što smeta žrtvama zločina.
Na 22. godišnjicu od počinjenja genocida, 12 osuđenih je izdržalo kazne i većinom su penzionisani i žive na relaciji Bosna i Hercegovina-Srbija, dok je trojici promijenjen identitet, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
—–
Kaznu koju im je izrekao Haški tribunal odslužili su i Ljubomir Borovčanin, Vinko Pandurević, Vidoje Blagojević i Dragan Jokić.
Strah od novinara i nevladinih organizacija
Blagojević, bivši komandant Bratunačke brigade VRS-a, osuđen je na 15 godina zatvora. Kaznu je odslužio u Norveškoj i živi kao podstanar u Banjoj Luci, gdje čeka rješenje stambenog pitanja. Vojni je penzioner. Bivši načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS, Jokić je osuđen na devet godina. Kaznu je odležao u Austriji, a trenutno s porodicom živi u Zvorniku. Vojni je penzioner Vojske Republike Srbije i prima penziju po činu potpukovnika.
——–
https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/jos-jedan-osudeni-zlocinac-na-slobodi/99735
Još jedan osuđeni zločinac na slobodi
Radiosarajevo.ba
Vidoje Blagojević, oficir Vojske Republike Srpske ranije osuđen za ratne zločine u Srebrenici, od danas je na slobodi. On je prema odluci Haaškog tribunala pušten na privremenu slobodu, a osuđen je na 15 godina zatvora. Blagojević je već u Beogradu, a kaznu je služio u Norveškoj. Njegovo prijevremeno puštanje odobrio je sudija Haškog tribunala Theodor Meron. Pri razmatranju Blagojevićevog zahtjeva da bude pušten na prijevremenu slobodu, sud je “u obzir uzeo više faktora”. „Iako je zaključio da su krivična djela koja je Blagojević počinio izuzetno teška, predsjednik je bio mišljenja da je njegovo dobro vladanje tokom perioda provedenog u pritvoru pokazalo određeni stepen rehabilitacije koji ide u prilog prijevremenom puštanju na slobodu. Predsjednik je odlučio da Blagojevićev zahtjev u tom trenutku treba odbiti, ali da mu se odobrava prijevremeno puštanje na slobodu od 31. decembra 2012. godine. Predsjednik je 4. decembra 2012. izdao nalog kojim je odobrio zahtjev norveških vlasti da se Blagojevićevo puštanje na slobodu izvede 22. decembra 2012. godine zbog logističkih poteškoća u organiziranju puštanja na slobodu 31. decembra 2012. godine“, poručuju iz Tribunala. Blagojević je u julu 1995. godine, kada su jedinice VRS-a napale Srebrenicu i počinile genocid, bio komandant Bratunačke brigade. Prema konačnoj, drugostepenoj presudi Haškog tribunala, Blagojević je kriv za pomaganje i podržavanje ubistva kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, pomaganje i podržavanje ubistva i drugih nehumanih djela (prisilno premještanje) kao zločine protiv čovječnosti. U prvostepenoj presudi bio je osuđen i za učešće u genocidu, ali je to u žalbenom postupku poništeno.
MASOVNA UBIJANJA
Za najteži oblik masovnog zločina suđeno na pet sudova: 925 godina zatvora za genocid
Osuđeno je 49 bivših pripadnika VRS-a, MUP-a RS-a i “Škorpiona”, specijalne jedinice Službe javne bezbjednosti Srbije
Izet PERVIZ
Za Genocid u Srebrenici do sada je izrečeno 725 godina i pet doživotnih zatvorskih kazni. Ako se doživotne pretvore u vremenske od četrdeset godina, dobije se još dvjesto godina. Dakle, zaključak bi glasio: za Genocid u Srebrenici izrečeno je 925 godina zatvora. Njima je obuhvaćeno 49 osoba, bivših pripadnika VRS-a, MUP-a RS-a ili “Škorpiona”, specijalne jedinice Službe javne bezbjednosti Srbije. Za Genocid se sudilo na pet sudova. Pred Haškim tribunalom osuđeno je sedamnaest osoba i skupa im je izrečeno 206 godina i pet kazni doživotnog zatvora. Pred Sudom BiH osuđeno je 25 osoba i ukupno im je izrečeno 426 godina zatvora. Viši sud u Beogradu osudio je pet lica na 63 godine. Suđeno je još i u Hrvatskoj: županijski sudovi u Osijeku i Zagrebu izrekli su po jednu kaznu od po petnaest godina zatvora.
MLADIĆEV GENERALŠTAB
Haški tribunal sudio je najvišem rukovodstvu civilnih, policijskih i vojnih vlasti RS-a. Na doživotni zatvor osuđeni su predsjednik RS-a Radovan Karadžić i nepravomoćno komandant VRS-a Ratko Mladić. Na optuženičku klupu sjeo je gotovo cijeli Mladićev generalštab.
Pred Haškim tribunalom za učešće u Genocidu osuđeni su i Vidoje Blagojević i Dragan Jokić, prvi na petnaest, a drugi na devet godina. Blagojević je pomagao i podržavao progon stanovništva i ubijanje srebreničkih muškaraca kao komandant Bratunačke, a Jokić kao načelnik inžinjerije Zvorničke brigade. Blagojević je u januaru 2013. godine pušten iz zatvora u Norveškoj nakon isteka dvije trećine kazne. Jokić je osuđen i na četiri mjeseca zbog nepoštivanja suda jer je odbio svjedočiti protiv šesterice oficira VRS-a. Iz zatvora u Austriji pušten je u januaru 2010. godine.
—-
https://www.sudbih.gov.ba/Post/Read/Potvr%C4%91ena%20optu%C5%BEnica%20u%20predmetu%20Vidoje%20Blagojevi%C4%87%20i%20drugi
Potvrđena optužnica u predmetu Vidoje Blagojević i drugi
Sud Bosne i Hercegovine je 5.2.2024. potvrdio optužnicu u predmetu Vidoje Blagojević i drugi, koja optužene: Vidoja Blagojevića tereti da je radnjama opisanim u optužnici počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka a), e) i) i k) u vezi sa članom 180. stav 2. Krivičnog zakona BiH; Ivana Arapovića, Milana Arapovića, Kostu Pejića, Božu Radića, Mileta Savića, Mileta Blagojevića, Ljubišu Pejića, Stevu Vasiljevića, Branka Pejića tereti da su, radnjama opisanim u optužnici, počinili krivična djela zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka a), e) i) i k) u vezi sa članom 180. stav 1. Krivičnog zakona BiH, te u vezi sa članovima 29. i 31. istog Zakona; Vericu Radović tereti da je radnjama opisanim u optužnici počinila krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka a), u vezi sa članom 180. stav 1. Krivičnog zakona BiH. Optužnica, između ostalog, optužene tereti da su u periodu od 31.5.1992. godine do 25.6.1992. godine na području općine Zvornik, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i u vrijeme oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske (VRS) i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) na području općine Zvornik, te u vrijeme širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga tzv. Srpske Republike BiH, a potom Republike Srpske, usmjerenog protiv civilnog muslimanskog stanovništva općine Zvornik, a koji napad je trajao od 8.4.1992. godine pa najmanje do kraja augusta 1992. godine, znajući i za oružani sukob, ali i za široki i sistematičan napad, te da njihove radnje čine dio tog napada, učestvovali u nezakonitom zatvaranju i nečovječnom postupanju prema oko 700 muslimanskih civila, zatočenih u Tehničkom školskom centru (TŠC) u Karakaju, te ubistvo i prisilni nestanak najmanje 150 muslimanskih civila. Dalje se navodi da su optuženi Ivan Arapović, Milan Arapović, Kosta Pejić, Božo Radić, Mile Savić, Mile Blagojević, Ljubiša Pejić, Stevo Vasiljević, Branko Pejić, kao pripadnici Karakajske čete u svojstvu stražara u navedenom objektu, u suprotnosti sa članom 26. Zakona o Vojsci Srpske Republike Bosne i Hercegovine, propustili da zaštite živote i zdravlje oko 700 zatvorenih muslimanskih civila u TŠC Karakaj jer iako su bili stražari u TŠC Karakaj, nisu sprječavali srpske vojnike P. S. (preminuo), M. S. (nedostupan), T. M. (preminuo) koji je bio pripadnik Vojne policije, kao i druge srpske vojnike koji su do 2.6.1992. godine bili pripadnici TO Zvornik, a od 2.6.1992. godine bili su pripadnici Zvorničke brigade VRS, da svakodnevno neometano ulaze u dio TŠC-a gdje su bili zatvoreni ovi muslimanski civili, nakon čega su navedeni i drugi neidentifikovani srpski vojnici premlaćivali zatvorene muslimanske civile, izvodili zatvorene muslimanske civile, od kada se većini gubio svaki trag, te ubijali zatvorene muslimanske civile. Dalje se navodi da su navedeni optuženi u namjeri nanošenja velikih patnji, ozbiljne fizičke i psihičke povrede, učinili i pomogli u zatvaranju ili drugom teškom oduzimanje fizičke slobode, te pomogli u nečovječnim djelima slične prirode učinjenim u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja, prisilnom nestanku i ubistvu civila muslimanske nacionalnosti.
Optuženi Vidoje Blagojević se tereti da je kao nadređena osoba pripadnicima Karakajske čete Zvorničke brigade, propustio da poduzme nužne i razumne mjere s ciljem pokretanja postupka za kažnjavanje navedenih pripadnika Karakajske čete i drugih pripadnika Zvorničke brigade zbog njihovog pomaganja i učešća u nečovječnim djelima slične prirode učinjenim u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja, prisilnom nestanku i ubistvu oko 700 civila muslimanske nacionalnosti.
https://www.sudbih.gov.ba/Court/Case/3659
https://www.slobodnaevropa.org/a/vidoje-blagojevic-zvornik-zlocini-sud-bih-optuznica/32859964.html
Potvrđena optužnica protiv Vidoja Blagojevića i još deset osoba za ratne zločine u Zvorniku
Potvrđena optužnica u predmetu Vidoje Blagojević i drugi za zločine protiv čovječnosti