Ranko Češić je rođen 5. septembra 1964. godine u Drvaru, Bosna i Hercegovina. Živio je u opštini Brčko prije rata i za vrijeme rata, a u Beograd se preselio krajem 1996. godine. Bio je pripadnik Teritorijalne odbrane bosanskih Srba u mjestu Grčica, opština Brčko. Od 15. maja 1992. godine je bio pripadnik interventnog voda iz sastava rezervnih srpskih policijskih snaga u stanici policije Brčko. Njegova tačna uloga i čin u tim snagama nisu poznati.
Oko 30. aprila 1992. godine srpske snage iz Bosne i drugdje iz bivše Jugoslavije počele su borbe za kontrolu nad opštinom Brčko, u Republici Bosni i Hercegovini u bivšoj Jugoslaviji. Srpske snage su silom protjerale hrvatske i muslimanske stanovnike iz njihovih domova i uz pomoć lokalnih srpskih vlasti držale ih u sabirnim centrima gdje su mnogi ubijeni, premlaćivani i na druge načine zlostavljani. Mnoge žene, djeca i starci bili su zatočeni u selu Brezovo Polje. Mnogi vojno sposobni muškarci i nekolicina žena odvedeni su u logor Luka. Od približno 7. maja 1992. godine do početka jula 1992. godine srpske snage su u logor Luka zatvorile stotine Muslimana i Hrvata, muškaraca, i nekolicinu žena, u neljudskim uslovima i pod oružanom stražom. Od približno 7. maja 1992. do otprilike 21. maja 1992. godine zatočenici su sistematski ubijani u Luci. Od otprilike 21. maja 1992. do početka jula 1992. godine zatočenici su premlaćivani i ubijani. Početkom jula 1992. preživjeli zatočenici iz Luke prebačeni su u logor Batković (pored Bijeljine u istočnoj Bosni). Za vrijeme postojanja logora Luka, srpske su vlasti ubile stotine muslimanskih i hrvatskih zatočenika. Sva djela dogodila su se u periodu od otprilike 17. aprila i 20. novembra 1992. u opštini Brčko. Sva djela bila su dio raširenih, sistematskih i masovnih napada na muslimansko i hrvatsko civilno stanovništvo Brčkoga.
BRČKO (Zatočenički objekti Luka i Sportska dvorana “Partizan”)
Tokom operacije zauzimanja opštine Brčko od strane srpskih snaga od 30. aprila 1992. godine i dalje, srpske snage su silom protjerale muslimanske i hrvatske stanovnike Brčkog i prebacile ih u sabirne centre. U ove sabirne centre spadali su zatočenički objekat Luka i sportska dvorana „Partizan“ u Brčkom. Ranko Češić je počinio krivična djela u odnosu na osobe zatočene u ova dva sabirna centra. Gotovo svakodnevno u periodu od otprilike 17. aprila do 20. novembra 1992. u opštini Brčko, Ranko Češić i Goran Jelisić su uz pomoć stražara ulazili u glavni hangar u Luci gdje je bila zatvorena većina zatočenika, odabirali zatočenike za saslušanja, tukli ih te često u njih pucali i ubijali ih. Često su uz pomoć logorskih stražara, obično iz blizine pucali zatočenicima u glavu ili leđa. Zajedno s logorskim stražarima često su prisiljavali zatočenike koje su namjeravali ubiti da polože glavu na metalnu rešetku kanalizacionog šahta koji se uliva u Savu, kako bi nakon pucnjave trebali očistiti što manje tragova. Naređivali su ostalim zatočenicima da tijela odnose na jedno od smetljišta gdje su tijela zatim slagana na gomilu, te kasnije utovarivana na kamione i odvožena u masovne grobnice izvan Brčkog ili uklanjana na drugi način. Oko 5. maja 1992, Ranko Češić otišao je u sportsku dvoranu „Partizan“ u Brčkom gdje su bili zatočeni muslimanski civili i iz dvorane izveo muslimanskog zatočenika Sakiba Bećirevića (poznatog i kao Kibe), te četiri druga čovjeka koji su se zvali “Pepa”, “Sale” i dva sina izvjesnog Avde. Ranko Češić postrojio je ovih pet zatočenika i ubio ih rafalom iz vatrenog oružja. Oko 8. maja 1992. godine Goran Jelisić i Ranko Češić izveli su muslimanske zatočenike Seada Ćerimagića (poznatog i kao Čita) i Jasminka Čumurovića (poznatog i kao Jašče ili Jasmin) iz glavnog hangara u logoru Luka, te u njih pucali i ubili ih. Oko 9. maja 1992. godine u blizini glavnog hangara u logoru Luka, Goran Jelisić, Ranko Češić i drugi ispitivali su muslimansku zatočenicu Nazu Bukvić o mjestu boravka i aktivnostima njenog brata, tukli je pendrecima i lopatom te je zatim ubili. Oko 9. maja 1992. godine izvjesni Sejdo, ribar muslimanske nacionalnosti čije prezime nije poznato, dovezen je u logor Luka u prtljažniku automobila. Ranko Češić je smjestio Sejdu u manje skladište, pretukao ga, a zatim ga usmrtio hicem iz vatrenog oružja. Oko 11. maja 1992. godine Ranko Češić je prozvao policajca muslimanske nacionalnosti Mirsada da izađe iz glavnog hangara u logoru Luka. Češić je naredio Mirsadu da se rukuje s drugim zatočenicima i oprosti se od njih. Ranko Češić je zatim izveo Mirsada iz hangara, pretukao ga i ubio. Oko 11. maja 1992. godine Ranko Češić je u logoru Luka natjerao, uz prijetnju vatrenim oružjem, zatočene Muslimane A i B, koji su bili braća, da se međusobno tuku i da jedan nad drugim vrše seksualne radnje pred drugima, čime im je nanio tešku uvredu i poniženje. Oko 12. ili 13. maja 1992., u glavnom hangaru u logoru Luka, Ranko Češić i Slobodan Popkostić pretukli su zatočenog Muslimana Nihada Jašarevića drvenom palicom na kojoj se nalazio olovni cilindar i ubili ga. Približno između 1. i 6. juna 1992. godine Ranko Češić je četiri zatočenika, čiji identitet nije poznat, izveo iz upravne zgrade logora Luka na asfaltirani put ispred glavnog hangara i uz pomoć dvojice stražara, Miše Čajevića i Pudića (čije ime nije poznato), iz vatrenog oružja ubio najmanje dvojicu od četvorice zatočenika. Približno između 1. i 6. juna 1992. godine Ranko Češić je četiri zatočenika, čiji identitet nije poznat, izveo iz upravne zgrade logora Luka na asfaltirani put ispred glavnog hangara i uz pomoć dvojice stražara, Miše Čajevića i Pudića (čije ime nije poznato), iz vatrenog oružja ubio najmanje dvojicu od četvorice zatočenika. Ranko Češić je u maju i junu 1992. navodno silovao dvije žene. Međutim, optužba je podnijela dvije povjerljive izjave žrtava u prilog tom navodu. Optužba se opredijelila da Ranka Češića ne tereti za ta djela, iako su navodno počinjena u vremenskom razdoblju na koje se odnosi optužnica.
OPTUŽNICA PROTIV RANKA ČEŠIĆA
Optužnica se sastoji od 12 tačaka. Prvobitna optužnica protiv Ranka Češića i Gorana Jelisića potvrđena je 21. jula 1995. godine. Prva izmijenjena optužnica protiv te dvojice optuženih potvrđena je 12. maja 1998. godine. Druga izmijenjena optužnica protiv dvojice optuženih potvrđena je 19. oktobra 1998. godine. Dana 9. septembra 1998. godine Jelisić se izjasnio krivim, nakon čega je 5. jula 2001. osuđen na 40 godina zatvora i trenutno se nalazi na izdržavanju kazne u Italiji. Na prvom stupanju pred sud 20. juna 2002. godine Češić se izjasnio da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Treća izmijenjena optužnica, koja se odnosila samo na Češića, potvrđena je 26. novembra 2002.
Tačke optužnice:
Češić se tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti za:
Datum hapšenja: 25. maj 2002. godine
Prvo stupanje pred Sud: 20. juni 2002. godine
Dana 8. oktobra 2003. godine Ranko Češić se izjasnio krivim po svim tačkama optužnice. Optuženi je priznao krivicu po dvanaest tačaka treće izmijenjene optužnice i pristao da svjedoči u drugim postupcima pred Međunarodnim sudom. On se zatim izjasnio krivim po dvanaest tačaka optužnice pred Pretresnim vijećem 8. oktobra 2003. Rasprava o kazni je održana 27. novembra 2003. godine.
“Najpre želim bez lažne patetike koja bi prouzrokovala bol porodicama da izrazim svoje najdublje kajanje za sva zla koja sam počinio. Riječi kao što su “kajanje” su nedovoljne da se iskaže šta čovjek osjeća, kao što sam ja. Praveći distancu vremena ovoga sad iz ove sudnice i vremena kada se zločin desio i vrijeme i stanje duha ovoga sad i onoga [sad] je ogromno, jer sada nikad ne bih učinio takve stvari koje sam učinio i koje su se desile u toj euforiji i u tom vremenu u kojem su sva ljudska dostojanstva nestala. Ja sam i pre suđenja priznao krivicu po tačkama za koje sam optužen i nastojao da pomognem i Tužilaštvu i Sudu da jedan mali delić istine dođe do ljudi, da se ovakve stvari ne dešavaju što sam ja činio. Poštovana gospodo, ja bih sve učinio da mogu vratiti vrijeme koje je bilo da se ovo nije učinilo što sam ja učinio. Ali, pošto je to nemoguće, ostaje mi da se iskreno kajem za ovo što sam učinio. Mogu reći, da dodam ovome: nisam želio na ovoj raspravi da dovodim svoju rodbinu ili prijatelje da govore lepe stvari o meni, jer nisam želio da s tim još više ne zadajem bol žrtvama, kao i porodicama žrtava i kao pijatetu poginulih. Nadam se da će ovo moje iskreno kajanje, koje najbolje ja osjećam, pomoći da do ovoga više ne dođe. I želio bih da poručim da je nesrećan svaki narod koji doživi rat i najteže je tim ljudima koji to prožive, kojima je nanesen bol, porodicama kojima je nanesen bol. Ja mogu da poručim da ne bih želio da iko uradi ovako kao ja i prema tome, samo mogu reći da nije samo zatvor kazna nego je teže živjeti sa osjećajem krivice u sebi.” (Ranko Češić, rasprava o kazni, 27. novembar 2003.)
Zločini za koje je Ranko Češić osuđen desili su se u maju 1992. godine u opštini Brčko, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Zločini koje je Češić počinio uključuju višestruka ubistva i seksualno zlostavljanje, kao i uvredljivo i ponižavajuće postupanje. Tokom zauzimanja Brčkog, srpske snage su silom protjerale muslimanske i hrvatske stanovnike Brčkog iz njihovih domova i uz pomoć srpskih vlasti držale ih u sabirnim centrima, uključujući zatočenički objekat Luka i sportsku dvoranu “Partizan” u Brčkom, gdje su mnogi ubijeni, premlaćivani i na druge načine zlostavljani. Češić je priznao da je ubio ukupno deset osoba, od kojih su dvije umrle od posljedica premlaćivanja kao i da je dva brata prisilio da jedan nad drugim vrše seksualne radnje. Sve te zločine je počinio u periodu koji je potrajao između deset i 32 dana. značajna saradnja s Tužilaštvom i izraženo kajanje bili su glavni faktori koje je Pretresno vijeće uzelo u obzir kao olakšavajuće okolnosti.
Ranko Češić je počinio pet krivičnih djela između 5. i 14. maja i jedno krivično djelo približno između 14. maja i 6. juna 1992.
Ukupno, Ranko Češić je priznao da je ubio deset osoba, od čega su dvije umrle usljed posljedica premlaćivanja, te i da je prisilio dvojicu braće da jedan nad drugim vrše seksualne radnje. Sva ta krivična djela počinio je u periodu od 10 do 32 dana.
Dana 11. marta 2004., Pretresno vijeće je izreklo presudu kojom je Češić proglašen krivim na osnovu individualne krivične odgovornosti. Ranko Češić se izjasnio krivim i osuđen je na 18 godina zatvora po šest tačaka za zločine protiv čovječnosti i po šest tačaka za kršenja zakona i običaja ratovanja.
Dana 11. aprila 2005. godine Češić je prebačen na izdržavanje preostalog dijela kazne u Dansku. U izdržavanje kazne je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od 25. maja 2002.
Dana 30. aprila 2014. godine Češiću je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu, koje je stupilo na snagu 25. maja 2014.
https://n1info.ba/vijesti/a325177-bacena-bomba-na-kucu-bivse-supruge-cesica/
Bačena bomba na kuću bivše supruge osuđenog ratnog zločinca Ranka Češića
Autor: Jelena Zorić 31. mart 2019. 13:39 > 15:06
Kako N1 saznaje, u dvorište kuće bivše supruge ratnog zločinca Ranka Češića, na Novom Beogradu, noćas je bačena bomba. U eksploziji nije bilo povrijeđenih, ali su oštećeni prozori i fasada na kući, kao i automobil koji je bio parkiran u dvorištu. Prema nezvaničnim informacijama, riječ je o bivšoj supruzi Ranka Češića, uhapšenog 2002. godine i odvedenog u Haag. Češić je optužen za zločine protiv čovječnosti, ubistvo i silovanje, a osuđen je na kaznu od 18 godina zatvora. Poslije odsluženja dvije trećine kazne, 2014. godine, Češić je pušten na prijevremenu slobodu, odlukom haškog suda. Prema nepotvrđenim informacijama, policija provjerava da li je naručilac napada upravo Ranko Češić, koji se od nekadašnje supruge razveo 2003. godine i sa kojom je, kako saznajemo, u lošim odnosima.
Bivša supruga optužila Haškog osuđenika da joj je bacio bombu na kuću
https://srpskainfo.com/brani-se-sa-slobode-haski-osudjenik-tvrdi-da-nije-bacio-bombu-na-kucu-bivse-supruge/
https://detektor.ba/2019/12/17/ristanic-ranko-cesic-odbio-da-svjedoci/
Ristanić: Ranko Češić odbio da svjedoči
Ranko Češić, koga je Haški tribunal osudio na 18 godina zatvora za zločine počinjene u Brčkom, odbio je da svjedoči pred Sudom Bosne i Hercegovine u postupku protiv Đorđa Ristanića.
Češić se pojavio u sudu u Beogradu i posredstvom video-veze rekao da više nema snage da svjedoči i da se povlači po sudovima. “Nemam šta da kažem. Nisam bio s njim u kancelariji… Da mogu pomoći, ja bih pomogao”, izjavio je Češić, koga je za svjedoka predložilo Tužilaštvo BiH. Tužilac Seid Marušić je predložio da se u spis uvrsti transkript Češićevog svjedočenja, čemu se protivila Odbrana. Braniteljica Senka Nožica je kazala da Češićeva izjava nije bitna za ovaj predmet, ali da se protivi ulaganju transkripta, jer smatra da nema zakonskog osnova. Tužilac se nije složio s odbranom u pogledu važnosti Češićevog iskaza. Njemu je Vijeće naložilo da u pisanoj formi obrazloži prijedlog za ulaganje transkripta. Češić je pred Haškim tribunalom priznao krivicu za ubistva, ponižavajuće postupke i seksualno zlostavljanje u Brčkom. Prijevremeno puštanje na slobodu odobreno mu je 2014. godine. Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.
ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI U BRČKOM: Obustavljen proces protiv Ranka Češića, optuženog za zločine počinjene u Brčkom i ranije osuđenog pred Haškim tribunalom na 18 godina zatvora, saopćeno je jučer iz ove institucije.
Hronika
Sud je u predmetu ‘Ranko Češić i drugi’ 19. aprila 2022. godine donio rješenje kojim je obustavljen krivični postupak u odnosu na optuženog Ranka Češića, a iz razloga smrti optuženog”, navedeno je iz Suda BiH. Početkom februara ove godine Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Češića, Slobodana Ljubičića i Stojana Petrovića, optuženih da su počinili zločin protiv čovječnosti na području Brčkog. Kako se navodi, Češić i Ljubičić se terete za ubistva četiri civila bošnjačke nacionalnosti, te da su nezakonito i nasilno zatvorili civile ženskog spola, a potom ih silovali i seksualno zlostavljali. Petrović se tereti da je jednu žensku osobu nezakonito zatvorio, te pod prijetnjom da će joj ubiti nabliže srodnike, počinio silovanje. Prema Tužilaštvu BiH, optuženi su ova krivična djela počinili kao pripadnici – policajci Interventnog voda Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) Stanice javne bezbjednosti (SJB) Brčko. Češić je pred Haškim tribunalom priznao krivicu za ubistva, ponižavajuće postupke i seksualno zlostavljanje u Brčkom. Osuđen je na 18 godina zatvora. Prijevremeno puštanje na slobodu Češiću je odobreno 2014. godine. U predmetu koji se pred Sudom BiH vodi protiv Đorđa Ristanića zbog zločina počinjenih u Brčkom, više svjedoka spominjalo je Češića u svojim iskazima o dešavanjima u ovom gradu tokom rata, a sam Češić je odbio da svjedoči u ovom predmetu. Ranije je Tužilaštvo BiH navelo da su Češić i Ljubičić državljani Srbije. Na upit da li je potvrđena optužnica i jesu li dostupni bosanskohercegovačkom pravosuđu, iz ove institucije su odgovorili da su dvojica optuženih ispitani u Srbiji.
“Sud BiH je u predmetu protiv navedenih potvrdio optužnicu te Tužiteljstvo BiH čeka zakazivanje ročišta za izjašnjenje o krivnji. Dvojica optuženih ispitani su putem međunarodne pravne pomoći na području Srbije, a jedan osumnjičeni ispitan je u BiH”, odgovorio je tada glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić. Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je ranije pisala o praksi optuživanja osoba koje su nedostupne bosanskohercegovačkom pravosuđu, kao i o tome da se optužuju osobe koje su ranije osuđivane.
(Hayat.ba)
https://www.sudbih.gov.ba/Court/Case/2192
Sud BiH
Potvrđena optužnica u predmetu Ranko Češić i drugi
Sud Bosne i Hercegovine je 30. avgusta 2021. godine potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH od 16. avgusta 2021. godine, kojom se optuženi terete da su počinili sljedeća krivična djela i to:
– Ranko Češić – zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka a), e), g), h) u vezi s članom 29, 180. stav 1. i članom 53. Krivičnog zakona BiH;
– Slobodan Ljubičić – zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka a), e), g), h) u vezi s članom 29, 180. stav 1. i članom 31. KZ BiH;
– Stojan Petrović – zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka e), g), h) u vezi s članom 180. stav 1. i članom 53. KZ BiH.
U optužnici se, između ostalog, navodi da su optuženi Ranko Češić, Slobodan Ljubičić i Stojan Petrović, u periodu od aprila do decembra 1992. godine na području općine Brčko, u okviru širokog, rasprostranjenog i sistematičnog napada dijelova Jugoslavenske narodne armije, vojnih, paravojnih i policijskih snaga Srpske Republike BiH, a kasnije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog i ostalog nesrpskog stanovništva općine, znajući za takav napad i da njihove radnje čine dio tog napada, u svojstvu ovlaštenih službenih lica, pripadnici – policajci Interventnog voda MUP-a RS, Stanice javne bezbjednosti Brčko, vršili progon civilnog bošnjačkog stanovništva Brčkog na političkoj, nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi.
Dijelovi izjava jedne od žrtava, koje nose datum 25. februara 1995. i 7. novembra 2003. godine priloženi su kao dodatak podnesku optužbe, a izjave su u cijelosti podnesene 18. novembra 2003. na povjerljivoj osnovi. U prvoj izjavi, žrtva iznosi da je Ranko Češić prvo uz prijetnju oružjem prisilio braću da se međusobno udaraju. Jedan od stražara je smatrao da se ne udaraju dovoljno jako, pa je svjedoka počeo udarati toliko snažno da je ovaj pao preko stola. Svjedokov brat je krenuo da mu pomogne, na što je Ranko Češić zapucao približno u pravcu gdje se ovaj nalazio. Metak se odbio od zida na udaljenosti od 10 do 15 centimetara od svjedokovog brata. Ranko Češić je zatim prisilio obojicu braće da jedan nad drugim vrše fellatio, te je izašao iz ureda, rekavši prethodno stražaru da se pobrine da ne prestanu dok se on ne vrati. Izlazeći ostavio je vrata otvorena i nekoliko stražara moglo je gledati i smijati se. Svjedok je izjavio da je ta situacija trajala oko 45 minuta, dok se Ranko Češić nije vratio sa još jednim stražarom. Svjedok je u obje izjave naveo da je Ranko Češić prije rata bio njegov komšija i da je obojicu braće poznavao od prije rata. U drugoj izjavi je naveo da je Ranko Češić 17 godina mlađi od njega. Naveo je da su njegov brat, koji je pušten 13. maja 1992. godine i on, koji je pušten 14. maja 1992. godine, u trenutku puštanja bili puni modrica. Svjedok još uvijek ima problema sa kičmom za koje smatra da su najvjerovatnije posljedica premlaćivanja koja je pretrpio u logoru Luka.
Emisija govori o zločinima počinjenim u Brčkom tokom 1992. godine za koje su krivično gonjeni Goran Jelisić i Ranko Češić. Jelisić i Češić su osuđeni na 40 i 18 godina za ubijanja, premlaćivanja i torturu Bošnjaka i Hrvata zatočenih u logoru Luka i drugim logorima na području opštine Brčko. Emisija prati hronologiju događaja utvrđenu tokom istrage Tribunala u Hagu koju je vodio Bernard O’Donnel. Program rasvjetljava različite aspekte počinjenih zločina, uključujući dokaze o pojedinačnim slučajevima ubistava, sudbinu nekih od žrtava i ekshumacije masovnih grobnica koje je proveo Tribunal. Geoffrey Nice objašnjava ulogu Jelisića i Češića u sistematskoj kampanji progona nesrpskog stanovništva koja je provedena u Brčkom kao i strategiju Tužilastva u ova dva predmeta. Olivier Fourmy se pojavljuje kao predstavnik sudskog vijeća i govori o priznanjima Jelisića i Češića i pravnim argumentima u donošenju odluke o optužbi za genocid protiv Jelisića. Jelisić je optužen za genocid i oslobođen po ovoj tački optužnice, uprkos žalbi Tužilaštva. U produkciji emisije korištene su prezentacije aktera sudskih postupaka u Hagu kao i originalan arhivski materijal koji uključuje svjedočenja žrtava i priznanja Jelisića i Češića.