Radomir Kovač zvani Klanfa rođen je 31. marta 1961. godine u Foči kao sin Milenka Kovača. Bio je stalno nastanjen u Foči.
Nekoliko mjeseci prije napada na Foču koji su pripadnici srpskih snaga izveli 8. aprila 1992. godine, muslimaskom stanovništvu ove opštine bila je ograničena sloboda kretanja a njihova okupljanja su bila zabranjena. Javno je oglašeno da se zabranjuju okupljanja a Muslimane su obavještavalo da se ne smiju slobodno kretati po svojim selima. Na putu su bile postavljene barikade tako da muslimansko stanovništvo iz sela nije moglo doći u grad a pojedini su bili u takozvanom „kućnom pritvoru“. Ako su željeli napustiti grad ili selo, Muslimani su morali od vlasti dobiti izlaznu dozvolu. Tokom dana koji su neposredno prethodili napadu srpske porodice su u velikom broju neometano napuštale regiju.
Dana 8. aprila 1992. godine u Foči su izbile borbe. Srbi su koristili tešku artiljeriju kako bi granatirali grad a u borbama su učestvovali i pripadnici paravojnih formacija. Srpske snage su zauzele Foču do sredine aprila. Borbe su se nastavile u obližnjim selima i opštinama do sredine jula. Tokom zauzimanja tih sela ili odmah po njihovom zauzimanju Muslimani su bili sistematski zlostavljani.
Karakteristično je da je vojno zauzimanje sela i mjesta oko Foče postignuto bez mnogo borbi, no pritom se ipak koristilo nepotrebno nasilje. Muslimansko stanovništvo je sistematski okupljano i odvodeno na sabirna mjesta, sa kojih bi ih se potom prebacivalo u razne zgrade ili škole, da bi tamo bili zatočeni.
Tokom oružanog sukoba Radomir Kovač je bio pripadnik vojne jedinice koja je ranije bila poznata pod imenom jedinica “Dragan Nikolić”.
POROBLJAVANJE, SILOVANJA I POVREDE LIČNOG DOSTOJANSTVA
Oko 30. oktobra 1992. godine četiri zatočenice iz Karamanove kuće u Miljevini, svjedokinje FWS-75, FWS-87, A.S. i A.B. odvedene su u Foču, te predate Radomiru Kovaču, nakon čega su zatvorene u stanu koji je bio pod njegovom kontrolom. Svjedokinje FWS-75 i A.B. su u Kovačevom stanu bile u zatočeništvu otprilike od 31. oktobra 1992. do decembra 1992., a svjedokinje FWS-87 i A.S. približno od istog datuma do februara 1993. godine. Djevojke su za vrijeme svog zatočeništva morale obavljati kućanske poslove, te su često bile seksualno zlostavljane i podvrgavane premlaćivanju, prijetnjama i psihičkom ugnjetavanju, te su držane u stalnom strahu.
Radomir Kovač i Jagoš Kostić su često silovali svjedokinje FWS-75 i A.B.. Nepoznatog datuma Kovač je u stan doveo vojnika po imenu Slavo Ivanović i naredio FWS-75 da sa njim ima spolni odnos. Kada je svjedokinja to odbila, Kovač ju je pretukao. Također, oko 20. novembra 1992. Kovač je iz svog stana odveo FWS-75 i A.B. u jednu kuću u blizini Hotela “Zelengora”, gdje ih je predao nekim drugim srpskim vojnicima. Ove dvije djevojke držane su u toj kući u koju je Kovač navraćao oko dvije sedmice. Nakon toga su odvedene u jedan stan u Pod Masali u kojem su ostale petnaestak dana prije no što su ih 25. decembra 1992. ili približno tog datuma konačno vratili u Kovačev stan. Tokom cijelog tog perioda obje djevojke su silovane. Najzad, Kovač je oko 25. decembra, kada su FWS-75 i A.B. vraćene u njegov stan, A.B. prodao jednom nepoznatom vojniku za 200 njemačkih maraka, a svjedoknju FWS-75 otprilike 26. decembra 1992. predao drugom vojniku.
Svjedokinju FWS-87, dok se nalazila u stanu Radomira Kovača, silovali su i Kovač i Jagoš Kostić. Kovač je FWS-87 rezervirao za sebe i silovao je skoro svake noći koju bi proveo u stanu. Jagoš Kostić je stalno silovao A.S., a koristio Kovačevo odsustvo da siluje i FWS-87. Prijetio joj je da će je ubiti ako to kaže Kovaču. Radomir Kovač je sve vrijeme znao da djevojke svojevoljno ne pristaju na spolni odnos. Oko 25. februara 1993. Radomir Kovač je prodao svjedokinje FWS-87 i A.S. dvojici nepoznatih crnogorskih vojnika za 500 njemačkih maraka.
Optužnica protiv Radomira Kovača je podignuta 26. juna 1996. godine. Druga izmijenjena optužnica: 3. septembar 1999.; treća izmijenjena optužnica: 1. decembar 1999.
Tačke optužnice:
DATUM HAPŠENJA
Datum hapšenja: 2. august 1999., od strane međunarodnih Stabilizacijskih snaga (SFOR), a istog dana je prebačen u pritvorsku jedinicu MKSJ.
PRVO STUPANJE PRED SUD
Prvo i dalja stupanja pred Sud: 4. august 1999., 24. septembar 1999.
Dana 24. septembra 1999. godine Radomir Kovač se izjasnio po svim tačkama optužnice da nije kriv.
STATISTIČKI PODACI
Broj sudskih dana – 58
Broj svjedoka optužbe – 33
Broj svjedoka odbrane – 29
Broj svjedoka Sudskog vijeća – 1
Broj dokaznih predmeta optužbe – 132
Broj dokaznih predmeta odbrane – 130
SUĐENJE
Početak suđenja – 20. mart 2000. godine
Završne riječi – 20.-22. novembar 2000. godine
Prvostepena presuda – 22. februara 2001. godine
Drugostepena presuda – 12. juna 2002. godine
PRVOSTEPENOM PRESUDOM OD 22. FEBRUARA 2001. GODINE RADOMIR KOVAČ JE OSUĐEN NA 20 GODINA ZATVORA
Radomir Kovač je proglašen krivim za:
“Iako niste proglašeni krivim po tako brojnim tačkama kao optuženi Dragoljub Kunarac, Pretresno vijeće smatra da je Vaša krivica gotovo jednako velika kao njegova. Naročito je strašno i zaslužuje svaku osudu Vaše postupanje sa 12-godššnjom A.B., bespomoćnim djetetom prema kojem niste pokazali apsolutno nikakvo sažaljenje, a koju ste seksualno zlostavljali na isti način kao i druge djevojke. Na kraju ste je prodali kao da je predmet, svjesni da to gotovo sigurno znači da će je dalje seksualno zlostavljati i drugi muškarci. Znali ste da je zbog toga mogućnost da će se ona jednom vratiti majci, sa čijom je neizmjernom tugom Pretresno vijeće bilo suočeno na raspravi, time postala još manja. U vrijeme suđenja, dakle osam godina kasnije, o tom djetetu se još uvijek ništa nije znalo. Postupak prema A.B. najočitiji je primjer Vaše potpune nemoralnosti i izopačenog karaktera. No, ono što ste uradili drugim djevojkama nije ništa manje strašno. Držali ste ih kao roblje koje pripada Vama i Jagošu Kostiću, da biste ih iskoristili kad god to poželite, ili ih dali nekome kome ste željeli iskazati naklonost. Uživali ste u apsolutnoj vlasti koju ste imali nad njihovim životima, što ste savršeno jasno pokazali kad ste ih natjerali da gole plešu na stolu dok ih Vi gledate. Nakon što su poslužile svrsi, Vi ste ih još i prodali. Vaše postupanje zaslužuje tešku kaznu. Pretresno vijeće Vas stoga, Radomire Kovaču, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.”
Radomir Kovač je 6. marta 2001. godine podnio najavu žalbe na presudu i kaznu Pretresnog vijeća. Izneseno je više žalbenih osnova i navodnih grešaka Pretresnog vijeća u vezi s raznim pravnim pitanjima. Žalbeno vijeće je izreklo presudu 12. juna 2002. godine i potvrdilo presudu i kaznu koje je izreklo Pretresno vijeće u trajanju od 20 godina.
Dana 28. novembra 2002. godine, Radomir Kovač je prebačen u Norvešku na izdržavanje kazne. Dana 27. marta 2013., Kovaču je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu koje je stupilo na snagu 30. juna 2013. godine.
Silovanje u stanu Radomira Kovača u zgradi “Lepa Brena” – Svjedokinja FWS-87
Svjedokinja FWS-87 je izjavila da su je tokom 1992. godine, nakon otprilike dva mjeseca provedena u Karamanovoj kući, odveli odatle, zajedno sa FWS-75, A.S. i A.B., u jedan riblji restoran u Ribarskom naselju, a dan kasnije u stan Radomira Kovača u zgradi “Lepa Brena”. Sjeća se da su je tamo premjestili negdje krajem septembra ili početkom oktobra 1992. godine. U tom stanu je ostala oko četiri mjeseca. Gotovo svake noći Kovač ju je silovao vaginalno i oralno, a ponekad je to činio i Jagoš Kostić, koji je živio u stanu zajedno s Kovačem. Dok je svjedokinja boravila u tom stanu s ostalim djevojkama, često su im prijetili da će ih ubiti. Bile su zaključane i nisu imale nikakvog kontakta sa spoljnim svijetom. Dok su se tamo nalazile, djevojke su morale kuhati, čistiti i prati rublje. FWS-87 se sjeća nekoliko incidenata kada se morala svlačiti pred Radomirom Kovačem. Izjavila je da su u stanu Radomira Kovača FWS-75, A.S., A.B. i ona lično jednom prilikom morale skinuti odjeću i stajati jedna pokraj druge, dok su ih Radomir Kovač i Jagoš Kostic, obojica naoružani u tom trenutku, posmatrali. Jednom drugom prilikom, Radomir Kovač je nju samu natjerao da skine odjeću, da se popne na stol i pleše uz muziku. Dok ju je gledao, držao je u nju uperenu pušku. Bila je prestrašena i posramljena. Imala je osjećaj da je Radomir Kovač posjeduje.
Silovanje u stanu Radomira Kovača u zgradi “Lepa Brena” – svjedokinja FWS-75
Svjedokinj FWS-75 je izjavila da je Kovač bio jedan od muškaraca koji su sudjelovali u napadu na njeno selo 3. jula 1992. Ona ga u to vrijeme nije poznavala, ali ga je tada zapamtila i prepoznala kasnije kada je dovedena u njegov stan. FWS-75 je u svom iskazu rekla da su sve četiri djevojke koje su odvedene u stan Radomira Kovača bile seksualno zlostavljane i silovane. Samu FWS-75 Kovač je silovao jedan dan nakon što je stigla u taj stan. Kovač ju je uz to silovao svake večeri tokom prve sedmice njenog boravka tamo, jednom prilikom zajedno s FWS-87, i to uz muziku iz “Labuđeg jezera”.