Milorad Trbić, sin Mihajla i Ljeposave Milović, rođen 22. februara 1958. godine u Ponihovu, opština Zenica, oženjen, otac jednog odraslog djeteta, završio osnovnu i srednju školu, energetičar, služio JNA od 1977-1978. godine, bivši rezervni kapetan VRS, bez prijavljene adrese u BiH, nezaposlen, zadržan je u pritvoru Federalne policije SAD-a/US Marshal do predaje Službi za imigracije i naturalizaciju radi deportacije; nakon prebacivanja u sjedište Tribunala dana 7. aprila 2005. godine, zadržan je u Pritvorskoj jedinici UN-a u Scheveningenu, Holandija u skladu s naredbom o određivanju pritvora u toku istrage od 8. aprila 2005. godine. Organima Bosne i Hercegovine je proslijeđen dana 11. juna 2007. godine. Od 12. juna 2007. godine se nalazio u pritvorskoj jedinici Suda BiH u Sarajevu.
NAPAD NA SREBRENICU I GENOCID
Dana 9. januara 1992. godine proglašena je „Srpska autonomna oblast Birač“, koja je obuhvatala cijelu teritoriju opština Šekovići i Vlasenica, kao i dijelove opština Bratunac, Srebrenica i Zvornik. U otprilike isto vrijeme, u Srebrenicu su stigle srpske paravojne grupe i počele, zajedno sa JNA i SDS-om, dijeliti oružje i vojnu opremu lokalnim Srbima. Oružje je takođe na to područje dopremano iz Srbije čamcima preko Drine ili helikopterima. Potajno se na cijelom području u javnim objektima u srpskim selima provodila paravojna obuka. U poređenju s tim, čini se da se Muslimani nisu adekvatno pripremili za oružani sukob koji je prijetio. U istočnoj Bosni, Muslimani se ili nisu uopšte vojno organizovali ili su to činili samo putem lokalnih dobrovoljačkih grupa. U muslimanskim selima čak nije bilo ni vatrenog oružja, osim nešto pištolja i lovačkih pušaka u ličnom vlasništvu seljana; u policijskoj stanici Srebrenica bilo je nešto lakog naoružanja. Dana 8. aprila 1992., Savjet za narodnu odbranu izdao je naređenje da se formiraju „policijske ratne stanice“ u mjesnim zajednicama te opštine. Istog dana, Naser Orić je postavljen za komandanta jedne takve ratne stanice, policijske ispostave Potočari. Muslimani i Srbi su, i jedni i drugi, počeli formirati seoske straže da zaštite svoju imovinu. Na ulazima u sela postavljene su barikade i kontrolni punktovi. Prekinuta je opskrba vodom i televizijski prijenosi. Ljudi su napuštali svoje domove i odlazili na mjesta na kojima su se osjećali sigurnije. Srebrenica je postala glavni fokus srpske strategije i srpske snage su je postepeno izolovale. Do aprila 1992., JNA je postavila artiljeriju na sve strateške tačke i kote oko Srebrenice, a na području Podrinja raspoređene su mnoge jedinice JNA koje su se povlačile iz susjedne Hrvatske.
Dana 8. aprila 1992., srpske snage su silom preuzele kontrolu nad Zvornikom i tako odsjekle Srebrenicu od Tuzle. Tri dana nakon toga, 11. aprila 1992. godine Srbi su preuzeli kontrolu nad selom Skelani, jugoistočno od Srebrenice, i potom postavili kontrolne punktove na putu za Srebrenicu.
Dana 18. aprila 1992. godine, Srebrenica je nakon granatiranja pala u ruke Srba. Poslije preuzimanja gradom je pronešena srpska zastava. Srpske strane su, zajedno sa paravojnim jedinicama, pljačkale imovinu, oštećivale kuće i ubile mnoge Muslimane koji su ostali.
Međutim, sporadičan otpor Muslimana oko Srebrenice nanosio je gubitke srpskoj strani. Dana 8. maja 1992., iz zasjede je ubijen vođa srebreničkog SDS-a Goran Zekić. Otprilike u to vrijeme, srpske snage su se povukle iz Srebrenice, a muslimanski borci, koji se dejstvovali u okolini, vratili su se u razoreni grad, a za njima i muslimanski civili.
Mada su Muslimani uspjeli ponovno da preuzmu grad Srebrenicu, ostali su u okruženju srpskih snaga i bili su odsječeni od zaleđa gdje se iz džepova pod muslimanskom kontrolom pružao otpor srpskoj vojnoj kampanji. Između aprila 1992. i marta 1993., grad Srebrenica i okolna sela pod muslimanskom kontrolom bili su neprestano meta srpskih vojnih napada artiljerijom, snajperima, a povremeno i bombardovanjem iz zraka. Svi napadi su vršeni po sličnom obrascu. Srpska vojska i paravojne snage okružili bi selo ili zaselak bosanskih Muslimana, pozvali bi stanovništvo da preda oružje, a tada bi započeli sa granatiranjem i pucnjavom ne birajući ciljeve. U tom razdoblju, Srebrenica je svakodnevno bila izložena nasumičnom granatiranju iz svih pravaca. Naročito su Potočari bili svakodnevna meta srpske artiljerije i pješadije jer su bili važna tačka u odbrambenoj liniji oko Srebrenice.
Dok su Srbi bili nadmoćni u vojnom smislu, Muslimani, koji su bili brojniji, vodili su gerilski rat, i u drugoj polovini 1992. i početkom 1993. su imali dosta uspjeha. Između juna 1992. i marta 1993., Muslimani su izvršili pohod na više sela i zaselaka koji su bili nastanjeni Srbima, ili iz kojih su Muslimani prije toga bili protjerani. Do januara 1993., nakon što su osvojili Kravicu i okolinu, Muslimani su uspjeli povećati teritoriju pod svojom kontrolom potiskujući srpske linije i povezujući izolovane dijelove teritorije pod muslimanskom kontrolom, formirajući kompaktnu muslimansku enklavu oko Srebrenice.
Međutim, relativna prednost koju su postigli Muslimani nije dugo trajala. Najkasnije početkom februara 1993., Srbi su započeli veliku operaciju za osvajanje teritorija pod muslimanskom kontrolom. Do marta 1993., srebrenička enklava je smanjena na područje promjera manje od 20 kilometara, koje se protezalo otprilike od Potočara na sjeveru do Zelenog Jadra na jugu. Posmatrači su, opisujući srpsko napredovanje, naveli da je ono odstupalo od klasične vojne ofanzive jer se vršilo stalno i namjerno granatiranje sela na liniji fronta, zbog čega je među stanovništvom zavladala panika te su se dali u bijeg u pravcu Srebrenice. Najprije su napadnuta sela Kamenica i Cerska na sjeveroistoku enklave, koja su pala pod kontrolu Srba u februaru ili martu 1993., a ubrzo nakon toga pala su i sela Voljevica i Sase na sjeveroistoku i Osmače na jugoistoku enklave.
Stanovnici okolnih područja, bosanski Muslimani, slili su se u grad Srebrenicu. Do proljeća 1993. godine populacija grada Srebrenice izuzetno se povećala i dostigla 50.000 do 60.000 stanovnika. U Žepi je takođe prilikom popisa 1993. godine ustanovljeno da je broj stanovnika porastao na oko 10.000, pošto je bila preplavljena bosanskim Muslimanima sa drugih područja. Humanitarna situacija u Srebrenici je bila očajna. U martu i aprilu 1993. godine UNHCR je iz Srebrenice evakuisao izmeñu 8.000 i 9.000 bosanskih Muslimana, uprkos tome što se vlada bosanskih Muslimana u Sarajevu protivila evakuacijama, tvrdeći da one doprinose “etničkom čišćenju”. U martu 1993. godine, general Philippe Morillon, komandant UNPROFOR-a za BiH, obratio se okupljenim uspaničenim građanima Srebrenice i obavijestio ih da je grad pod zaštitom. UN-a. Poslije Morillonove izjave, Savjet bezbjednosti UN-a, reagujući na “ubrzano pogoršanje stanja u Srebrenici i njenoj okolini”, usvojio je 16. aprila 1993. godine Rezoluciju br. 819, kojom je Srebrenica proglašena “zaštićenom zonom” i kojom se pozivaju “paravojne jedinice bosanskih Srba da odmah obustave oružane napade na Srebrenicu i da se odmah povuku iz njene okoline”. Savjet bezbjednosti je takođe pozvao na preduzimanje hitnih koraka kako bi se povećalo prisustvo UNPROFOR-a u Srebrenici i okolini. Na osnovu Rezolucije Savjeta bezbjednosti, UNPROFOR je posredovao oko sklapanja sporazuma o prekidu vatre između ARBiH i VRS-a, koji je potpisan 18. aprila 1993. godine. U njemu se poziva na razoružavanje srebreničke enklave pod nadzorom UNPROFOR-a. Istog dana, u Srebrenicu su stigli prvi pripadnici UNPROFOR-a.
Ipak, 8. marta 1995. godine predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadžić je izdao Direktivu 7 jedinicama Vojske Republike Srpske u kojoj se, između Drinskom korpusu naređuje da „izvrši potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, čime bi spriječili pojedinačno komuniciranje između enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi“.
Dana, 6. jula 1995. godine, otprilike 3. sata ujutro pripadnici VRS započeli su operaciju kodnog naziva Krivaja 95. Postupajući po naredbi Radvana Karadžića snage bosanskih Srba započinju sa preuzimanjem Srebrenice. Narednih dana da bi savladali otpor pripadnika ARBiH i Holandskog bataljona, snage bosanskih Srba intenziviraju granatiranje. Uporedo sa zauzimanjem sela u srebreničkoj enklavi i jačanjem opsade, bosanski Muslimani nadiru u grad Srebrenicu, tražeći utočište.
Kako se stanje u Srebrenici progresivno pogoršavalo, u strahu od dalje sudbine, stanovništvo enklave Srebrenica je krenulo prema bazi holandskog bataljona u Potočarima, tražeći zaštitu, pa se do večeri 11. jula 1995. godine okupilo oko 20.000 do 25.000 izbjeglica. Civili, žene, djeca i starci u Potočarima, odvojeni od muških članova svojih porodica, među kojima je bilo i malodobnih dječaka, u situaciji krajnje nehumanih životnih uslova uzrokovanih nedostatkom prostora, nesnosnim vrućinama, nedostatkom hrane i vode, a atmosferi straha, autobusima i kamionima deportovani su iz Srebrenice na područje pod kontrolom ARBiH.
Nakon što su 11. jula 1995. pripadnici VRS zauzeli Srebrenicu, nekoliko hiljada vojno sposobnih muškarca se okupilo na brdu Šušnjari, gdje je načelnik štaba 28. divizije ARBiH, Ramiz Bećirović uz predstavnike muslimanskih vlasti u Srebrenici, odlučio da u koloni krenu prema području pod kontrolom ARBiH na sjeveru, u Tuzlu, što je značilo probijanje kroz položaje VRS i prelazak preko područja Bratunac – Konjević Polje – Nova Kasaba. Dana 13. jula 1995. pripadnici VRS su dali ultimatum Muslimanima u šumi, koji su se kretali iz pravca Bratunca ka Konjević Polju, ili da se predaju ili da budu ubijeni, nakon čega se veliki broj Muslimana predao. Dva glavna pravca duž kojih su pripadnici VRS 13. jula zarobili velike grupe Muslimana iz kolone ili su im se oni predali, bila su put Bratunac – Konjević Polje i put Nova Kasaba – Konjević Polje.
Oko 1.000 zarobljenih muslimanskih civila koji su bili privremeno zatočeni u školi u Orahovcu je pogubljeno na obližnjoj livadi pored željezničke pruge
Približno 1.000 civila koji su bili zatočeni u Petkovcima je strijeljano na brani obližnjeg akumulacionog jezera.
Najmanje 500 zatočenika koji su pretodno zatočeni u Osnovnoj školi u Ročeviću strijeljano je na obali rijeke Drine u Kozluku.
Najmanje 1.000 zatočenika je iz Osnovne škole u selu Pilica gdje su prethodno bili zatočeni prebačeno na Vojnu ekonomiju Branjevo, gdje su strijeljani.
U Domu kulture u centru sela Pilica zatvoreno je i pogubljeno najmanje 500 muslimanskih civila.
Pripadnici Vojske Republike Srpske su izvršili genocid u Srebrenici.
OPTUŽNICA PROTIV MILORADA TRBIĆA
Optužnica: Krivično djelo Genocid iz člana 171. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi sa tačkama a), b), c), d) a sve u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. istog Zakona: a) ubijanje pripadnika grupe, b) nanošenje teških tjelesnih ozljeda ili duševnih povreda pripadnicima grupe, c) smišljeno nametanje uslova života grupi, sračunatih da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja, d) nametanje mjera sa ciljem da spriječe rađanje unutar grupe, a sve u vezi sa članom 180. stav 1. te članovima 21. i 29. KZ BiH.
Tužilac: Kwai Hong Ip
Sudija za prethodno saslušanje: Minka Kreho
Činjenični supstrat optužnice:
Optužnica navodi da je u periodu od 11. jula do 1. novembra 1995. godine, kao pomoćnik načelnika bezbjednosti Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) i kao odgovorna osoba za rukovođenje četom vojne policije ove brigade, Milorad Trbić svjesno učestvovao u prisilnom preseljenju muslimanskog stanovništva iz srebreničke enklave, te pogubljenju i pokopavanju vojno sposobnih muškaraca iz Srebrenice.
Optužnica dalje navodi da je u okviru prisilnog preseljenja muslimanskog stanovništva Milorad Trbić, 13. i 14. jula 1995. godine kontrolirao izlazak muslimanskog stanovništva iz enklave. TRBIĆ je, navodno, učestvovao u organizaciji prevoza, zatvaranja i obezbjeđenja muškaraca Muslimana iz Srebrenice koji su prevezeni autobusima i kamionima iz Bratunca do mjesta zatvaranja u školama na području Zvornika.
Prema navodima optužnice, od 11. jula do 1. novembra 1995. godine, Milorad Trbić je, zajedno sa drugim pripadnicima VRS i Ministarstva unutrašnjih poslova, učestvovao u pogubljenju preko 7000 muškaraca Muslimana. Dana, 13. jula 1995. godine, na stadionu u Bratuncu, gdje je bilo zatvoreno između 1000 i 1500 muškaraca Muslimana, Milorad Trbić je, navodno, učestvovao u pogubljenu najmanje deset muškaraca Muslimana.
Optužnica navodi da je 12. jula 1995. godine, Milorad Trbić sa oko 12 pripadnika voda vojne policije Bratunačke brigade i načelnikom bezbjednosti Bratunačke brigade, Momirom Nikolićem, zarobio oko 15 muškaraca Muslimana na cesti između Potočara i Srebrenice. Ovi muškarci su potom, navodno, odvedeni u objekat poznatiji kao Bijela kuća preko puta baze UNPROFOR-a u Potočarima, gdje ih je, navodno, optuženi ispitivao. Zarobljene muškarce Muslimane, prema navodima optužnice, pogubili su pripadnici voda vojne policije Bratunačke brigade u prisustvu TRBIĆA koji je nadgledao i rukovodio pogubljenjem.
Prema navodima optužnice, 14. jula 1995. godine, pripadnici Zvorničke brigade pod nadzorom Milorada Trbića su prevezli muškarce Muslimane iz škole u Grbavcima u Orahovcu na obližnju poljanu, gdje je po prijekom postupku pogubljeno približno 1000 zarobljenika.
Optužnica dalje navodi da je 14. jula 1995. godine, ispred škole u Grbavcima, Milorad Trbić, zajedno sa drugim pripadnicima čete vojne policije Zvorničke brigade, pucao i ubio do 20 Bošnjaka koji su prethodno bili zatvoreni u fiskulturnoj sali.
Dana, 16. jula 1995. godine Milorad Trbić je kao dežurni oficir u komandi Zvorničke brigade, navodno, omogućio, koordinirao i sam vršio komunikaciju među oficirima VRS-a koji su sprovodili operaciju hapšenja, zatvaranja, prevoza, pogubljenja i ukopa vojno sposobnih muškaraca Muslimana, iz Srebrenice.
Kako optužnica navodi, Milorad Trbić je u periodu od 1. augusta do 1. novembra 1995. godine, zajedno sa drugim osobama, između ostalog, omogućio i nadzirao ponovni ukop tijela ekshumiranih iz primarnih masovnih grobnica u zonama odgovornosti Zvorničke i Bratunačke brigade i njihovo prebacivanje do sekundarnih grobnica.
| Pritvor | Period: 12. juni 2007. godine |
Datum potvrđivanja optužnice : 5. mart 2009.
Predmet pravosnažno okončan : 19. januara 2015. godine
Sud je prihvatio/potvrdio izmijenjenu optužnicu 27. jula 2007. godine. Sud je, takođe, potvrdio dodatne tačke kojima je Tužilaštvo BiH proširilo optužnicu ranije potvrđenu od strane MKSJ-a.
Milorad Trbić se nije pojavio na ročištu za izjašnjenje o krivnji održanom 9. augusta 2007. godine. U skladu sa zakonom, Sud je konstatovao da optuženi poriče krivnju.
Glavni pretres u ovom predmetu je počeo 8. novembra 2007. godine.
Predmet Milorad Trbić je šesti predmet koji je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ustupio pravosuđu BiH na dalje procesuiranje. Optuženi je prebačen u Bosnu i Hercegovinu 11. juna 2007. godine, a Sud je optužnicu prilagođenu od strane Tužilaštva BiH prihvatio 27. jula 2007. godine.
ODJEL I SUDA BiH JE IZREKAO 16. OKTOBRA 2009. GODINE PRVOSTEPENU PRESUDU KOJOM JE MILORADA TRBIĆA OSUDIO NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3O GODINA.
Milorad Trbić se nije pojavio na ročištu za izjašnjenje o krivnji održanom 9. augusta 2007. godine. U skladu sa zakonom, Sud je konstatovao da optuženi poriče krivnju. Početak suđenja: Glavni pretres u ovom predmetu je počeo 9. maja 2006. godine.
Postupajuće sudsko vijeće/sudija pojedinac u prvostepenom postupku: Davorin Jukić, Lars Folke Bjur Nystrom, Patricia Whalen
Glavni pretres u ovom predmetu je počeo 8. novembra 2007. godine. Dana 16. oktobra 2009. godine, Sud je izrekao prvostepenu presudu kojom je optuženog Milorada Trbića oglasio krivim za krivično djelo genocid i osudio ga na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od trideset (30) godina.
DANA 17. JANUARA 2011. GODINE VIJEĆE APELACIONOG ODJELJENJA DONIJELO JE I OTPREMILO DRUGOSTEPENU PRESUDU KOJOM SE PRVOSTEPENA PRESUDA OD 16. OKOBRA 2009. GODINE POTVRĐUJE U CIJELOSTI.
Dana 17. januara 2011. godine, vijeće Apelacionog odjeljenja donijelo je i otpremilo drugostepenu presudu kojom se odbijaju, kao neosnovane, žalbe Tužilaštva BiH, branioca optuženog Trbića i oštećenih, te se prvostepena presuda od 16. oktobra 2009. godine potvrđuje u cijelosti.
Ustavni sud BiH na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine usvojio je apelaciju osuđenog Milorada Trbića, utvrdio povredu prava apelanta iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, ukinuo drugostepenu presudu Suda BiH od 21. oktobra 2010. godine i naložio Sudu Bosne i Hercegovine da „po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu s članom 7. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.
Sjednica apelacionog vijeća u ponovljenom postupku održana je 19. januara 2015. godine.
Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je, odlučujući povodom odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 6. novembra 2014. godine, kojom je ukinuta drugostepena presuda Suda Bosne i Hercegovine, od 21. oktobra 2010. godine, u dijelu koji se odnosi na primjenu blažeg krivičnog zakona, dana, 3. februara 2015. godine otpremilo presudu od 19. januara 2015. godine kojom je drugostepena presuda Suda Bosne i Hercegovine od 21. oktobra 2010. godine preinačena u odnosu na primjenu krivičnog zakona i odluku o kazni, pa su radnje za koje je Milorad Trbić, prvostepenom presudom oglašen krivim, pravno kvalifikovane kao krivično djelo genocid iz člana 141. Krivičnog zakona SFRJ, koji je preuzet na osnovu Zakona o primjeni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakona SFRJ. Slijedom navedenog, Sud je navedenu presudu preinačio i u dijelu odluke o kazni, te optuženog Milorada Trbića osudio na kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, u koju kaznu mu se na osnovu člana 50. KZ SFRJ ima uračunati vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru i na izdržavanju kazne po pravosnažnoj presudi Suda Bosne i Hercegovine. Vrijeme koje je optuženi proveo u pritvoru, počevši od 8. aprila 2005. godine, bit će uračunato u kaznu zatvora.
U preostalom dijelu presuda Suda Bosne i Hercegovine od 21. oktobra 2010. godine ostaje neizmijenjena.
Krivična sankcija:
Kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.
https://detektor.ba/2015/01/15/milorad-trbic-nece-biti-pusten-iz-zatvora/
Milorad Trbić neće biti pušten iz zatvora
Sud BiH ocijenio je već u dva slučaja da Ustavni sud BiH donosi drugačije odluke u vezi sa primjenom zakona u predmetima ratnih zločina i da nema osnova da osuđenima bude prekinuto izdržavanje kazne zatvora, kao u nizu ranijih slučajeva.
Autor:
Iz Suda BiH je potvrđeno da je iz tih razloga odbijen zahtjev Ante Kovaća da bude pušten sa izdržavanja zatvorske kazne za zločine počinjene u Vitezu, nakon što je Ustavni sud djelimično ukinuo presudu zbog pogrešne primjene zakona.
Ista je situacija i za Milorada Trbića, osuđenog za genocid u Srebrenici. Osim toga, iz Suda BiH napominju da nisu ni primili zahtjev za puštanje Trbića.
Sud BiH je ranije, nakon ukidanja presuda zbog pogrešne primjene zakona, u blizu 20 slučajeva, pustio iz zatvora osuđene za ratne zločine, jer je smatrao da nema osnova za njihovo zadržavanje.
Novak Đukić, koji je osuđen na 20 godina zatvora za zločin počinjen na Tuzlanskoj kapiji, u takvoj situaciji je pobjegao u Srbiju i za njim je raspisana potjernica.
“Očigledno je da se sada radi o drugačijim odlukama Ustavnog suda, s obzirom da je odluka Suda BiH u slučaju Milorada Trbića, kao i u slučaju Ante Kovaća, ukinuta samo u dijelu koji se odnosi na primjenu blažeg zakona”, istakli su iz Suda BiH.
Posebno ukazuju na to da Ustavni sud konstatuje da u presudama Suda BiH “nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost pri utvrđivanju i ocjeni činjenica, te su data obrazloženja koja u cijelosti zadovoljavaju zahtjeve prava na pravično suđenje”.
Da li je i na koji način Ustavni sud BiH promijenio svoje odluke, u ovoj instituciji nisu mogli reći.
Registrar Ustavnog suda BiH Zvonko Mijan je objasnio da sudije ne mogu komentarisati svoje odluke i da su one javne, pa ih svi mogu pročitati i izvući zaključke.
Anti Kovaću, koji je 2010. bio osuđen na devet godina zbog zločina u Vitezu 1993. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH smanjilo je kaznu za godinu, primijenivši krivični zakon bivše Jugoslavije, umjesto Krivičnog zakona BiH.
Ustavni sud je u novembru prošle godine ukinio presudu kojom je Milorad Trbić osuđen na 30 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici. Ročište za obnavljanje postupka Trbiću zakazano je za ponedjeljak 19. januara.
Do obnavljanja postupka za ratne zločine došlo je nakon što je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu u ljeto 2013. zaključio u dva slučaja da je Sud BiH pogrešno primijenio zakon. Nakon toga je uslijedilo lančano podnošenje apelacija Ustavnom sudu i obnavljanja postupaka pred Sudom BiH.
Predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso je za BIRN – Justice Report kazala da je u prošloj godini za ovu instituciju najveći izazov bilo ukidanje ovih presuda.
“Smatram da smo zbog pogrešnog tumačenja Ustavnog suda o retroaktivnoj primjeni zakona, svi dovedeni u situaciju da prema osobama osuđenim za najteže oblike kršenja humanitarnog međunarodnog prava prestaje da postoji zakonski osnov za izdržavanje kazne zatvora i određivanje pritvora”, rekla je Kreso.
Ona je naglasila da je to bio realan osnov za ogorčenje žrtava i svjedoka i njihovu zabrinutost za svoju sigurnost.
https://detektor.ba/2016/01/27/trbic-osuden-sam-nevin/
Trbić: Osuđen sam nevin
“Nisam bio prisutan ni na jednom mjestu na području opštine Zvornik, gdje je vršeno navodno zatvaranje i strijeljanje zarobljenih muslimana iz Srebrenice niti sam na bilo koji način učestvovao u tim događajima 1995. godine, a niti sam znao za iste…
Autor:
…S obzirom da je meni izrečena kazna za najteže djelo ratnog zločina, ja želim da na ovaj način, putem javnosti, upoznam svoju rodbinu, prijatelje i poznanike da sam osuđen nevin pred ovim sudom.”
Milorad Trbić, bivši pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), osuđen je na 20 godina zatvora za učešće u genocidu počinjenom u Srebrenici. Trbić je proglašen krivim da je od 10. jula do 30. novembra 1995. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i “pogubljavanja po prijekom postupku”, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.
DEKADA PROCESUIRANJA RATNIH ZLOČINA U SUDU BIH
https://www.youtube.com/watch?v=2Znv4YwbiOc
Milorad Trbić
676 views Jun 3, 2015
“Poštovano Sudsko vijeće, kao što sam do sada u više navrata na zvaničnom mjestu, pred Sudom u Haagu, pred ovim Sudom BiH u toku svog procesa rekao – isto to potvrđujem i sada pred ovim sudskim vijećem. Nisam bio prisutan ni na jednom mjestu na području opštine Zvornik gdje je vršeno navodno zatvaranje i strijeljanje zarobljenih muslimana iz Srebrenice, niti sam na bilo koji način učestvovao u tim događajima 1995. godine, niti sam znao za iste. S obzirom da je meni izrečena kazna za najteže djelo ratnog zločina, ja želim da na ovaj način upoznam, putem javnosti, svoju rodbinu, prijatelje i poznanike da sam osuđen nevin pred ovim sudom. Smatram da će ovo sudsko vijeće jedinu pravednu odluku donijeti mojim oslobađanjem od krivičnog djela koje mi se stavlja na teret.” Milorad Trbić, bivši pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), osuđen je na 20 godina za učešće u genocidu u Srebrenici. Trbić je proglašen krivim da je od 10. jula do 30. novembra 1995. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i “pogubljavanja po prijekom postupku”, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.
https://avaz.ba/vijesti/bih/144987/ukinuta-presuda-za-genocid-miloradu-trbicu
BIH
Uki Autor: Srna
Ustavni sud BiH ukinuo je presudu kojom je Milorad Trbić osuđen na 30 godina zatvora zbog ratnih zločina i genocida u Srebrenici, jer je utvrđeno da su, prema Evropskoj konvenciji, povrijeđena njegova prava zbog pogrešne primjene zakona.
I u ovom slučaju je zaključeno da je Sud BiH umjesto Krivičnog zakona BiH trebalo da primijeni zakon bivše Jugoslavije kao blaži po počinioca, navodi Birn. Odluka, kojom se ukida presuda u dijelu koji se odnosi na primjenu zakona, upućena je Sudu BiH na ponovno postupanje. U ranijim ovakvim slučajevima, Sud BiH je obustavljao izvršenje kazne i osuđenike puštao na slobodu, jer nije bilo pravnog osnova za njihovo dalje zadržavanje ili određivanje pritvora. Sud BiH je u januaru 2011. pravosnažno osudio Trbića da je kao pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske od 10. jula do 30. novembra počinio ratni zločin nad Bošnjacima iz Srebrenice.
Trbić je u pritvoru od aprila 2005. godine kada se predao Haškom tribunalu. Ovaj predmet je 2007. godine proslijeđen BiH na dalje procesuiranje.
Ustavni sud je prethodno ukinuo 18 presuda zbog pogrešne primjene zakona, nakon čega su je Sud BiH obnovio postupke u odnosu na primjenu zakona i smanjio kazne osuđenima.
https://bosnjaci.net/prilog.php?pid=29109
Vijesti
Trbićev branilac Trbojević kazao da je nesporno da se u Srebrenici dogodio genocid…
TRBIĆ NEMA POJMA O GENOCIDU?
Autor: Fena
Objavljeno: 10. november 2008. 09:11:50
Optuženi Milorad Trbić obratio se Vijeću Suda BiH kako bi pojasnio da on nema saznanja o tome da se u Srebrenici dogodio genocid.Na još jednoj statusnoj konferenciji Milorad Trbić, bivši pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske optužen za genocid u Srebrenici, istakao je da nikada nije imao saznanja da je genocid počinjen u tom gradu te da za taj zločin „ne može davati pravnu kvalifikaciju”.Na prošlom ročištu, 3. novembra, Milan Trbojević, Trbićev branilac usprotivio se izvođenju dodatnih dokaza Tužilaštva o genocidu počinjenom u julu 1995. Srebrenici, kazavši da je “nesporno da se u Srebrenici dogodio genocid”, ali da predloženi svjedoci nemaju saznanja o Trbiću.Na istom ročištu na upit sudije Davorina Jukića, predsjedavajućeg Sudskog vijeća, optuženi Trbić kazao je da se „slaže sa svojim braniocem“, dok je na današnjem ročištu pojasnio da se slaže “samo s protivljenjem izlaganju dodatnih svjedoka“, dok o genocidu „ništa ne zna“. Trbić je optužen za genocid i učestvovanje u prisilnom preseljenju i pogubljenju Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.
Sud je tražio pojašnjenje i od branioca Trbojevića, koji je kazao da je odbrana samo željela „izraziti protivljenje“ izvođenju dokaza koji se bave „sveukupnim zločinom“ dok o ulozi samog Trbića „nemaju saznanja“.- Trbić je bio niski oficir, te kao takav nije imao saznanja ni o dešavanjima unutar polja djelovanja Zvorničke brigade, a da ne govorimo o Bratunačkoj brigadi ili specijalnoj policiji. Mi smo samo željeli reći da nema potrebe da zovemo žrtve koje su preživjele mučenje i patnje i da ih ponovo preživljavaju, a koji nemaju direktna saznanja o Trbiću – pojasnio je Trbojević. Na ovom ročištu, Tužilaštvo je iznijelo prijedlog za izvođenje dodatnih dokaza, međutim, pošto prijevod na domaći jezik nije bio finaliziran odbrana i Sud nisu se mogli izjasniti o ovom prijedlogu.
Naredna statusna konferencija zakazana je za 17. novembar, kada će Sud donijeti odluku o izvođenju dodatnih dokaza Tužilaštva.
Svjedok Mirsada Malagić koja je kao izbjeglica živjelqa u Srebrenici opisala je stanj koje je vladalo nakon napada. U vrijeme napada su s svi ljudi uputili u Srebrenicu, koja je bila prepuna, svaki stan kuća ili šupa je bila puna, te se nije imalo uda otići. Niko nije bio siguran, hiljade ljudi je bilo na ulici.
Svjedok Mevludin Orić je takođe rekao da je Srebrenica bila prepuna, a svjedok A-16 je izjavila da je VRS granatiranje stezala obruč oko Srebrenice. Napadom je pogođeno oko 40 000 ljudi.
Nakon vojnog preuzimanja Srebrenice sve je bilo organizovano-žene, djeca i staci su transportovani autobuima i kamionima, a obrazac postupanja prema muškarcima je bio identičan. Oni s zarobljavani, prebacivani u privremena mjesta zatvarabja, a potom ubijani na isti način iz vatrenog oružja, a potom ukopani u masovne grobnice, te potom prebačeni sekundarne grobnice.