Milorad Krnojelac, poznat i kao “Mićo”, rođen je u selu Birotići, a tokom rata u BiH bio je nastanjen u Foči. Prije rata bio je učitelj matematike u osnovnoj školi. U Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) imao je čin kapetana prve klase.
Dana 7. aprila 1992. godine, srpske vojne snage, koje su uključivale bosanske Srbe i građane srpskog porijekla iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, započele su okupaciju grada Foče. Okupacija je završena 16. ili 17. aprila 1992. godine. Okolna sela ostala su pod opsadom do sredine jula 1992. godine.
Kada su srpske snage preuzele kontrolu nad dijelovima Foče, pripadnici vojne policije, uz prisustvo lokalnih i nelokalnih vojnika, počele su sa hapšenjem muslimanskih i drugih nesrpskih stanovnika. Do sredine jula 1992. godine, srpske vlasti nastavile su s hapšenjem muslimanskih seljana širom općine. Srpske vlasti odvojile su muškarce od žena i nezakonito zatvorile hiljade muslimana i drugih nesrba. KP Dom u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je primarna pritvorska ustanova za muškarce. Od 14. aprila 1992. godine, srpske civilne i vojne vlasti počele su koristiti zatvor za zadržavanje Muslimana i drugih nesrba, većinom muškaraca, a nekolicina Srba koji su pokušali da izbjegnu vojnu službu. Zbog nastavka hapšenja, zatvor je bio prenapučen tokom prvih nekoliko mjeseci, a broj zatvorenika dostigao je vrhunac od više od 760. Tokom ostatka 1992. godine, prosječan broj zatvorenika u zatvoru bio je oko 600. Većina zatvorenika razmjenjena je ili puštena tokom 1992. i 1993. godine, ali je KP Dom funkcionisao kao pritvorska ustanova sve do 5. oktobra 1994. godine.
Od aprila 1992. do augusta 1993. godine, Milorad Krnojelac je bio komandant zatvora “Kazneno-popravni dom” (KP Dom) u Foči.
KAZNENO-POPRAVNI DOM (KPD) U FOČI
ZATVARANJA
Početkom 1992. godine, veliki broj civila nesrba, većinom Muslimana, uhapšen je u Foči i okolini. Mnogi muškarci su dovedeni u KPD u Foči. Među zatočenicima su bili mladi, stari, bolesni, ranjeni, invalidi i osobe s psihičkim poremećajima. Niko nije imao valjan nalog za hapšenje, a njihovo zatočenje trajalo je od četiri meseca do dvije i po godine bez optužbi za krivična djela.
NEHUMANA DJELA
Zatočeni civili u KPD bili su natrpani do te mjere da se nisu mogli kretati, a neki nisu mogli ni spavati ležeći. Bili su izolirani od vanjskog svijeta, bez komunikacije s porodicom, te izloženi lošim higijenskim uslovima. Tokom zime, primali su hranu u minimalnim količinama, što je dovelo do gubitka težine od dvadeset do četrdeset kilograma. Mnogi nisu dobili medicinsku njegu, a oni kojima su bile potrebne hitne intervencije nisu ih primili na odgovarajući način. Zatočenici su bili izloženi psihičkom pritisku, slušajući mučenja drugih, što je povećalo njihov strah od istog tretmana. Pokušaji da poboljšaju uslove života kažnjavani su premlaćivanjem i izolacijom. Fizičko i psihičko zdravlje mnogih je ozbiljno narušeno, a neki su umrli zbog neodgovarajuće medicinske pomoći. Dvanaest zatočenika je pretrpjelo teške posljedice.
OKRUTNA POSTUPANJA
Zatočeni civili bili su sistematski premlaćivani i zlostavljani tokom zatočenja od strane vojnika i stražara kojima je Krnojelac bio direktno nadređen. Više od pedeset incidenata premlaćivanja klasifikovano je kao nehumana djela. Utvrđeno je i jedanaest incidenata mučenja nad četrnaest zatočenika, s namjerom dobijanja informacija ili kažnjavanja.
UBISTVA
Tokom juna i jula 1992. godine stražari u KPD u Foči prozivali su zatočenike napolje, u večernjim satima, te ih odvodili u upravnu zgradu i tamo ih tukli. Premlaćivanja su trajala do kasno uvečer, a zvuke udaraca i jauke žrtava ostali zatočenici u KPD jasno su mogli čuti. Nakon premlaćivanja ponekad bi se čuli pucnji. Stražari u KPD viđeni su kako učestvuju u tim premlaćivanjima, a viđeni su i krv i krvavi predmeti u prostorijama u kojima su se premlaćivanja odvijala. Utvrđeno je da je u KPD u Foči na taj način ubijeno dvadeset i šest osoba, te da su izgubili život jer su bili nasmrt premlaćeni, ustrijeljeni, ili uslijed povreda zadobivenih tokom premlaćivanja u KPD.
POROBLJAVANJE
Tokom zatočeništva zatočenici su odvođeni na obavljanje prisilnih radova. U julu 1992. godine, formirana grupa radnika od oko 70 zatočenika, kvalifikovanih radnika. Dva zatočenika su bila prisiljena da rade na raščišćavanju mina. Zatočenici su radili na raznim poslovima unutar KPD, te su vođeni i na kopanje rovova izvan KPD Foča. Morali su obavljati razne poslove poput izgradnje i uređivanja objekata, čiščenja, te poljoprivrednih poslova. Neki zatočenici su odvođeni na radove u poljoprivredno dobro, tzv. “ekonomiju Brioni”.
PROGON
Zatvaranje nesrpskih zatočenika i uslovi života kojima su bili izvrgnuti (a koji predstavljaju nehumana djela i okrutno postupanje) bilo je izvršeno sa namjerom diskriminacije zatočenika na vjerskom ili političkom osnovu. Dva zatočenika su premlaćena na temelju diskriminacije, što u smislu nehumanih djela i okrutnog postupanja također predstavlja progon, kao i brojne deportacije, protjerivanja i mučenja.
Optužnica protiv Milorada Krnojelca je podignuta 17. juna 1997. godine
Prva izmjenjena optužnica: 21. jula 1999. godine;
Druga izmjenjena optužnica: 2. marta 2000. godine;
Treća izmjenjena optužnica: 25. juna 2001. godine.
Tačke optužnice:
DATUM HAPŠENJA
Datum hapšenja: 15. juna 1998. godine od strane multinacionalnih snaga za stabilizaciju (SFOR), a istog je dana prebačen u pritvorsku jedinicu MKSJ.
PRVO STUPANJE PRED SUD
Prvo i dalja stupanja stupanje pred Sud: 18. juna 1998. godine, se izjasnio po svim tačkama optužnice da nije kriv; 14. septembra 1999. godine, se izjasnio po svim tačkama optužnice da nije kriv.
STATISTIČKI PODACI
Broja dana u sudnici/Broj dana suđenja – 76
Svjedoci Tužilaštva – 45
Svjedoci Odbrane – 30
Svjedoci Suda – 0
Dokazi Tužilaštva – 283
Dokazi Odbrane – 279
Dokazi Suda – 0
SUĐENJE
Početak suđenja – 30. oktobra 2000. godine
Završne riječi – 19. i 20. jula 2001. godine.
Prvostepena presuda – 15. marta 2002. godine
Drugostepena presuda – 17. septembra 2003. godine
PRVOSTEPENOM PRESUDOM OD 15. MARTA 2002. GODINE MILORAD KRNOJELAC JE OSUĐEN NA 7 I PO GODINA ZATVORA
Zločini za koje je osuđen:
Mučenje; ubistvo (zločini protiv čovječnosti, kršenje zakona ili običaja zakona)
Progoni (zločini protiv čovječnosti)
Okrutno postupanje (kršenja zakona ili običaja rata)
“… Pretresno vijeće je uzelo u obzir osobitu ranjivost neposrednih žrtava, duljinu perioda u kojem su se zločini nastavljali tokom vremena u kojem je optuženi bio upravnik KP-doma i razmjer dugotrajne fizičke, psihičke i emotivne patnje tih žrtava. Optuženi nije izrazio žaljenje zbog udjela koji je imao u počinjenju tih zločina, a izrazio je tek zanemarivo žaljenje što je do tih zločina došlo. U ovom slučaju optuženi se odlučio za to da zabije glavu u pijesak i da zanemari odgovornosti i ovlasti koje ima kao upravnik KP-doma da poboljša situaciju nesrpskih zatočenika. Kazna u ovom predmetu treba da pokaže drugima, koji (poput optuženog) pokušavaju izbjeći odgovornosti nalogodavca što prate položaj koji su prihvatili, da će njihov propust da postupe u skladu sa svojom odgovornošću ipak biti kažnjen…
… Milorade Krnojelac, izriče Vam se jedinstvena kazna od sedam i po godina zatvora. Imate pravo da Vam se u izdržavanje te kazne uračuna period od tri godine i devet mjeseci koji ste proveli u pritvoru, kao i period koji ćete provesti u pritvoru čekajući odluku Predsjednika o tome u kojoj ćete državi izdržavati kaznu. Do donošenja te odluke ostat ćete u pritvoru.”
DRUGOSTEPENOM PRESUDOM OD 17. SEPTEMBRA 2003. GODINE MILORAD KRNOJELAC JE OSUĐEN NA 15 GODINA ZATVORA
Dana 17. septembra 2003. godine, Žalbeno vijeće, na čelu s sudijom Claudeom Jordom, osudilo je Milorada Krnojelca kao suizvršioca za:
te po komandnoj odgovornosti za:
Dana 11. aprila 2006. godine, Milorad Krnojelac je prebačen u Italiju na služenje kazne. U kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. juna 1998. godine.
Dana 9. jula 2009. godine, Milorad Krnojelac je prijevremeno pušten na slobodu.
Haški tribunal je donio odluku prema kojoj je Milorad Krnojelac, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i činjenice da je odslužio više od polovine kazne na koju je osuđen, pušten iz zatvora u Italiji.
Premlaćivanje – Emir Mandžo
Emir Mandžo je otprilike sredinom juna 1992. godine odveden do kapije KP doma i surovo prebijen. Mandžu su posjeli na stolac, a stražari KP doma ili vojnici koji nisu pripadali KP domu skinuli su mu cipele i ugurali ruke i noge kroz okvir druge stolice. Jedan od glavnih počinilaca uzeo je palicu i udarao ga po rukama i nogama. Prema njegovim riječima, Zoran Vuković ga je udario vojničkom čizmom po vilici i on se onesvijestio. U ovom premlaćivanju je učestvovao još jedan stražar KP doma, Zoran Matović. Mandžo se nekoliko puta onesvijestio, ali bi ga uvijek polijevali vodom dok se ne osvijesti. To je trajalo otprilike pola sata sve dok nisu shvatili, da on nije osoba koju su tražili. Kad se Mandžo vratio u sobu, tijelo mu je bilo jedna velika rana. Lice mu je bilo potpuno izobličeno od udaraca, gornja usnica mu je bila rasječena, a zubi u gornjem dijelu vilice razbijeni. Imao je ogromne otekline na oba tabana. Nadlanice su mu bile otečene, kažiprsti polomljeni, a na leđima su se vidjeli tragovi udaraca palicom. Tri dana nije mogao da ustane. Ostali zatočenici su morali da ga nose i da mu donose hranu u njegovu sobu.
Premlaćivanje – Ahmet Durić
Ahmet Durić je tri ili četiri dana bio zatvoren u samici s još petnaest osoba nakon što su dovedeni u KP dom. U noći oko 22. ili 23. aprila 1992. godine, u ćeliju su ušla lica u uniformama i vojničkim hlačama noseći džepne lampe. Zatočenicima je rečeno da gledaju ravno u džepne lampe koje su vojnici uperili direktno u njihove oči. Oni koji nisu mogli da drže otvorene oči ili su skrenuli pogled od svjetla primili bi udarac. Durić je dobio tako snažan udarac nogom u glavu da mu je, prema svjedočenju zatočenika koji je bio s njim u sobi, lice skroz poplavilo, a do sljedećeg jutra pojavila se i ogromna oteklina.