Dragoljub Kunarac zvani “Žaga”, rođen je 15. maja 1960. godine u Foči. Sin je Aleksa i Stojke Kunarac. Nekoliko godina prije rata koji je izbio 1992. godine živio je u gradu Tivtu u Crnoj Gori. Nadimak, koji znači “pila”, dobio je kao dijete jer se mnogo igrao sa pilom u radionici svog oca koji je po zanimanju bio stolar i tesar. Tokom odsluženja redovnog vojnog roka prije rata prošao je obuku za raščišćavanje mina i korištenje eksplozivnih naprava.
Nekoliko mjeseci prije napada na Foču koji su pripadnici srpskih snaga izveli 8. aprila 1992. godine, muslimaskom stanovništvu ove opštine bila je ograničena sloboda kretanja a njihova okupljanja su bila zabranjena. Javno je oglašeno da se zabranjuju okupljanja a Muslimane su obavještavalo da se ne smiju slobodno kretati po svojim selima. Na putu su bile postavljene barikade tako da muslimansko stanovništvo iz sela nije moglo doći u grad a pojedini su bili u takozvanom „kućnom pritvoru“. Ako su željeli napustiti grad ili selo, Muslimani su morali od vlasti dobiti izlaznu dozvolu. Tokom dana koji su neposredno prethodili napadu srpske porodice su u velikom broju neometano napuštale regiju.
Dana 8. aprila 1992. godine u Foči su izbile borbe. Srbi su koristili tešku artiljeriju kako bi granatirali grad a u borbama su učestvovali i pripadnici paravojnih formacija. Srpske snage su zauzele Foču do sredine aprila. Borbe su se nastavile u obližnjim selima i opštinama do sredine jula. Tokom zauzimanja tih sela ili odmah po njihovom zauzimanju Muslimani su bili sistematski zlostavljani.
Karakteristično je da je vojno zauzimanje sela i mjesta oko Foče postignuto bez mnogo borbi, no pritom se ipak koristilo nepotrebno nasilje. Muslimansko stanovništvo je sistematski okupljano i odvodeno na sabirna mjesta, sa kojih bi ih se potom prebacivalo u razne zgrade ili škole, da bi tamo bili zatočeni.
Dragoljub Kunarac je bio vođa stalne izviđačke grupe koja se sastojala od petnaestak ljudi (uključujući i crnogorske vojnike). Sastav grupe se mijenjao i on je lično birao vojnike za svaki konkretni zadatak na terenu. Grupa je bila dio lokalne fočanske taktičke grupe ili brigade. Štab jedinice Dragoljuba Kunarca nalazio se u kući u ulici Osmana Đikića broj 16 u naselju Aladža u Foči.
SILOVANJA, MUČENJA I POROBLJAVANJA
KUĆA U ULICI OSMANA ĐIKIĆA BR. 16 U NASELJU ALADŽA
U aprilu 1992. godine svjedokinja FWS-87 imala je približno 16 godina. Dana 3. jula 1992. srpske snage napale su Trošanj, selo u kome je živjela FWS-87, a muslimanske seljane zarobili su srpski vojnici. Muškarce su izdvojili na jednu stranu, a djevojke i žene, uključujući i svjedokinju, odveli su iz šume pokraj Trošnja u Buk Bijelu. Iz Buk Bijele, svjedokinju su prebacili u Srednjoškolski centar u Foči, a odatle u dvoranu “Partizan”.
U periodu od jula do augusta 1992. godine, Dragoljub Kunarac je sjedokinju FWS-87 nekoliko puta izvodio iz sportske dvorane “Partizan” te ju je odvodio u bivšu krojačku radionicu u kući u ulici Osmana Ðikića br. 16 gdje je ujedno bio i štab njegove jedinice. Svjedokinja FWS-87 je izjavila da je u toj kući uvijek bilo crnogorskih vojnika, uglavnom iz Nikšica, i da bi ti vojnici zatim silovali nju lično i ostale djevojke koje su dovodene u tu kuću.
Kada je 3. jula 1992. napadnuto njeno selo, svjedokinja FWS-75, koja je u to vrijeme imala otprilike 25 godina, skrivala se u šumi s ostalim suseljanima, uključujući i njenog oca, majku i brata. Niko od njih nije imao oružje. Dok su pokušavali pobjeći pred vojnicima koji su pristizali, na njih je otvorena vatra. Troje od njih, uključujući majku svjedokinje, pogođeni su dok su bježali. U toj grupi ljudi koja je bježala nalazilo se i mnogo djece. Vojnici koji su ih progonili prestali su pucati kada su se približili grupi. Nakon što su ih zarobili, odvojili su muškarce od žena i žene su odvedene nizbrdo u Buk Bijelu. Istog tog dana svjedokinja je iz Buk Bijele prevezena u Srednjoškolski centar u Foči, gdje je provela otprilike 15 dana i često bila seksualno zlostavljana. Na isti način je uhapšena i svjedokinja D. B. Nakon nekon vremena zatočenice su premještene u dvoranu “Partizan”.
U julu 1992. godine, Dragoljub Kunarac i izvjesni “Gaga” su svjedokinje FWS-75 i D.B. izveli iz “Partizana” i odveli ih u ulicu Osmana Ðikića br. 16, gdje ih je već čekala grupa vojnika. Nakon što je razdvojena od svjedokinje FWS-75, svjedokinju D.B. je prvo silovao “Gaga” i još dva čovjeka, a potom je bila prisiljena na spolni odnos s Kunarcem zato što joj je “Gaga” prijetio smrću. Dragoljub Kunarac je imao spolni odnos sa D.B. potpuno svjestan da svjedokinja na njega nije dobrovoljno pristala. Svjedokinju FWS-75 je silovala grupa muškaraca u istoj kući, dok su istovremeno trojica vojnika i Dragoljub Kunarac silovali D. B. Izvjesni “Gaga” je bio taj koji je odveo FWS-75 u zasebnu sobu i naredio joj da ima spolni odnos sa šesnaestogodišnjim dječakom kojem je nadimak bio “Žuća”. Utvrđeno je da je svjedokinju FWS-75 kasnije vaginalno i oralno silovala grupa vojnika.
Početkom augusta 1992. godine, Dragoljub Kunarac je svjedokinje FWS-75, FWS-87, FWS-50 zajedno sa D.B. odveo u ulicu Osmana Ðikića br. 16, gdje su on i još tri vojnika silovali FWS-87, dok su FWS-75 i FWS-50 silovali drugi vojnici. Naime, Dragoljub Kunarac je 2. augusta 1992. otišao u sportsku dvoranu “Partizan”, odakle je izveo FWS-75, FWS-87, FWS-50 i D.B. te ih je odvezao u kuću u ulici Osmana Ðikića br. 16, gdje su već dovedene neke žene iz škole u Kalinoviku. Kunarac je te žene odveo u tu kuću svjestan da će ih vojnici tokom noći silovati, pri čemu je Kunarac svjedokinju FWS-87 odveo u jednu od soba u kući i natjerao je na spolni odnos, svjestan da ona na to ne pristaje. Tom prilikom svjedokinje FWS-75 i FWS-50 opetovano su silovali drugi vojnici, dok je Kunarac silovao FWS-87, da bi ju kasnije, iste noci silovali i drugi vojnici.
Između 20. jula i 2. augusta 1992. godine Kunarac je svjedokinju FWS-95 najmanje dvaput odveo iz “Partizana” u ulicu Osmana Ðikića br. 16, te ju je prvi put silovao on lično i još trojica vojnika.
KARAMANOVA KUĆA U SELU MILJEVINA
Dana 2. augusta 1992. godine ili približno tog datuma Dragoljub Kunarac je odveo svjedokinju FWS-87, zajedno sa FWS-75, D.B. i FWS-50 iz kuće u ulici Osmana Ðikića br. 16 u Foči u Miljevinu, nakon čega su zatočenice smještene u Karamanovu kuću. Tokom septembra ili oktobra 1992. Dragoljub Kunarac je otišao u Karamanovu kuću u Miljevini i odveo FWS-87 u jednu sobu na spratu te kuće, gdje je svjedokinju primorao na spolni odnos, svjestan da ona to čini protiv svoje volje.
NAPUŠTENA KUĆA U SELU TRNOVAČE
Dana 2. augusta 1992. Dragoljub Kunarac je zajedno s “Gagom” i DP 6 izveo svjedokinje FWS-186, FWS-191 i J.G. iz ulice Osmana Ðikića br. 16. te ih odveo u jednu napuštenu kuću u Trnovačama, gdje je DP 6 silovao FWS-186, a Dragoljub Kunarac FWS-191.
Svjedokinje FWS-186 i FWS-191 su u privatnoj kući Trnovačama držane otprilike pet do šest mjeseci. U tom periodu Dragoljub Kunarac je otprilike dva mjeseca stalno silovao FWS-191 dok je držana u toj kući, u koju je dolazio do kraja septembra i svaki put kada bi došao, silovao bi FWS-191. Iako je Kunarac negdje u septembru 1992. u saobraćajnoj nesreći slomio ruku, ipak ju je nastavio silovati. Obje zatočenice su morale izvršavati sve naloge, obavljati kućanske poslove, bez ikakve realne mogućnosti da pobjegnu iz kuće u Trnovačama ili od onih koji su ih zlostavljali. Zlostavljali su ih i na druge načine. Jednom prilikom je Kunarac pozvao jednog vojnika u kuću i rekao mu da, ako želi, može silovati FWS-191 za 100 njemačkih maraka.
SILOVANJA I MUČENJA NA DRUGIM LOKACIJAMA
U drugoj polovici jula 1992. godine, po svjedokinju FWS-183 dok je još bila u stanu FWS-61, je došao “Žaga”, te je ukrcao u crvenu ladu, gdje je s njim morala čekati da se vrate druga dva vojnika koji su u međuvremenu opljačkali njen stan. Ta tri vojnika su svjedokinju onda odveli na obalu rijeke Ćehotine u Foči, u blizini Velečeva, gdje je optuženi pokušao dobiti informacije ili priznanje od FWS-183 da je muslimanskim snagama navodno slala radio poruke i saznati gdje drži dragocjenosti. Pritom joj je prijetio da ce ubiti i nju i njenog sina. FWS-183 su silovala sva tri vojnika. Prilikom silovanja, Kunarac je svjedokinju prisilio da mu dodiruje penis i da ga gleda. Psovao ju je. Druga dva vojnika to su smijući se promatrala iz automobila. Kasnije su je ti drugi vojnici silovali vaginalno i oralno.
Optužnica protiv Dragoljuba Kunarca je podignuta 26. juna 1996. godine. Prva izmijenjena optužnica: 19. august 1998. godine; druga izmijenjena optužnica: 3. septembar 1999. godine; treća izmijenjena optužnica: 1. decembar 1999. godine.
Tačke optužnice:
DATUM PREDAJE
Datum predaje: 4. mart 1998.
PRVO STUPANJE PRED SUD
Prvo i dalja stupanja pred Sud: 9., 10. i 13. mart 1998.
Dana 9. marta 1998. godine Dragoljub Kunarac se izjasnio da je kriv po tački 41. i da nije kriv po svim ostalim tačkama; 13. marta 1998. godine povukao je svoje potvrdno izjašnjavanje o krivici; 28. augusta 1998. godine, izjasnio se da nije kriv po svim tačkama optužnice.
STATISTIČKI PODACI
Broj sudskih dana – 58
Broj svjedoka optužbe – 33
Broj svjedoka odbrane – 29
Broj svjedoka Sudskog vijeća – 1
Broj dokaznih predmeta optužbe – 132
Broj dokaznih predmeta odbrane – 130
Početak suđenja – 20. mart 2000. godine
Završne riječi – 20.-22. novembar 2000. godine
Prvostepena presuda – 22. februara 2001. godine
Drugostepena presuda – 12. juna 2002. godine
PRVOSTEPENOM PRESUDOM OD 22. FEBRUARA 2001. GODINE DRAGOLJUB KUNARAC JE OSUĐEN NA 28 GODINA ZATVORA
Dragoljub Kunarac je proglašen krivim za:
„Svojim ukupnim postupanjem iskazali ste krajnje nepoštovanje prema dostojanstvu ovih žena i njihovom fundamentalnom ljudskom pravu na seksualno samoodređenje, i to u tolikoj mjeri da Vaše postupanje daleko nadmašuje ono što bi se, u nedostatku boljeg izraza, moglo nazvati “prosječnom težinom djela silovanja u vrijeme rata”. Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti, odabirući među njima bilo koju koja bi vam se u nekom času dopala. Vi ste na bojnom polju bili hrabar vojnik, vaši ljudi su navodno o vama bez razlike imali visoko mišljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste mogli zauvijek zaustaviti patnje ovih žena. Zato je vaše učešće u ovom mračnom planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije. Ne samo što ste lično zlostavljali žene i djevojke, nego ste organizovali da ih se prebacuje na druga mjesta, potpuno svjesni da će ih tamo silovati i zlostavljati drugi vojnici. Ovakvo ponašanje zahtjeva strogu kaznu, primjerenu težini vaših zločina. Pretresno vijeće Vas stoga osuđuje, Dragoljube Kunarac, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 28 godina.“
Dragoljub Kunarac je 7. marta 2001. godine podnio najavu žalbe na presudu i kaznu Pretresnog vijeća. Izneseno je više žalbenih osnova i navodnih grešaka Pretresnog vijeća u vezi s raznim pravnim pitanjima. Žalbeno vijeće je izreklo presudu 12. juna 2002. godine i potvrdilo presudu i kaznu koje je izreklo Pretresno vijeće u trajanju od 28 godina.
Dana 12. decembra 2002. godine, Dragoljub Kunarac je prebačen na izdržavanje kazne u Njemačku.
Kunarac zvani “Žaga” i “Dragan” od 12. decembra 2002. godine se nalazi u Njemačkoj na izdržavanju zatvorske kazne po presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a Tužilaštvo BiH ga po tri tačke optužnice iz 2019. godine tereti za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Foče. [1]
Predsjednica Mehanizma sutkinja Graciela Gatti Santana u svojoj odluci je navela kako ne smatra da su ispunjeni uslovi za prijevremeno puštanje na slobodu: “Iako je Kunarac stekao pravo na razmatranje za prijevremeno puštanje na slobodu, i dalje postoje značajni faktori koji se snažno protive njegovom prijevremenom puštanju na slobodu, uključujući veliku težinu njegovih zločina i njegov neuspjeh da pokaže dovoljno znakova rehabilitacije. Posebno me brine potpuno odsustvo kritičkog razmišljanja ili istinskog žaljenja zbog svoje uloge u zločinima za koje je osuđen, njegovog propusta da prihvatiti vlastitu odgovornost i činjenicu da je i dalje ispoljava nesrazmjerno agresivane odgovore na jednostavne svakodnevne stvari”. [2]
[1] Detektor.ba
[2] Detektor.ba
Silovanje u kući u ulici Osmana Đikića br. 16. – Svjedokinja DB
Svjedokinja D.B. je u tom periodu imala otprilike 19 godina. Po dolasku u ulicu Osmana Ðikića br. 16, u koju je dovedena zajedno sa FWS-75 iz “Partizana”, tamo ju je već čekalo otprilike deset vojnika. D.B. je također dobila utisak da su “Žaga” i “Gaga” imali kontrolu, a jedan joj je vojnik rekao da je Dragoljub Kunarac zapravo njihov komandant. Neki od vojnika su imali crnogorski naglasak i ona se sjetila imena nekih od njih, konkretno “Tolja” i Jure. D.B. je nadalje posvjedočila da je razdvojena od FWS-75 i odvedena u prostoriju u lijevom uglu zgrade, te da je Jure pošao za njom u sobu, skinuo joj odjeću i vaginalno je silovao. Zatim je u sobu ušao “Gaga” koji ju je također silovao. Na kraju je ušao jedan dječak od 15 ili 16 godina i on ju je također silovao. Nakon tih događaja “Gaga” joj je rekao da se otušira jer dolazi njegov komandant i zaprijetio joj je da će je ubiti ako ne zadovolji komandantove želje. Ponovio je to kada je ušao Dragoljub Kunarac. D.B je skinula hlače Kunarcu, ljubila ga po cijelom tijelu i zatim imala vaginalni odnos s njim. D.B. je rekla da se osjećala strašno ponižena jer je morala igrati aktivnu ulogu u onom što se dogadalo, što je učinila ustrašena ranijim “Gaginim” prijetnjama. Imala je utisak da je optuženi znao da ona to ne čini svojevoljno. Nakon nekog vremena u sobu se vratio “Gaga” i pitao Kunarca je li zadovoljan, obraćajući mu se kao “komandantu”, na šta ovaj nije odgovorio. Zatim su i FWS-75 i D.B. vraćene u “Partizan”.
Silovanje u kući selu Trnovače – Svjedokinja FWS-191
U kući u Trnovačama svjedokinja je provela pet do šest mjeseci. Kunarac ju je silovao tokom prvih mjesec ili mjesec i po dana. Opisala ga je na sljedeći način: “Visok, mršav, a kosa mu nije bila jako kratka, bila je poduža. Mislim da je imao grubo lice, velike oči. Kosa mu je bila smeđa”. Nakon što ju je iz kuće u Trnovačama odveo njen budući suprug, više nije nikada razgovarala sa “Žagom”, iako je on jednom prilikom tražio od njenog supruga da je vidi, što je ona odbila. Međutim, kasnije ga je viđala u razdoblju poslije rata, budući da su njena i njegova djeca išla u istu školu u Foči. Posljednji ga je put vidjela neposredno prije no što se predao Sudu. FWS-191 je izjavila da je “Žaga” dolazio u kuću u Trnovačama do kraja septembra. Svaki put kada je došao, silovao ju je. Pokušao ju je jednom silovati analno, no morao je odustati, jer je to za svjedokinju bilo previše bolno. Osjećala se kao da je njegovo vlasništvo.